Pređi na sadržaj

Bidermanova šema psihičke torture

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Američki zatvorenici u Korejskom ratu
Zatvorenici u Gvatenamo kampu

Bidermanova šema psihičke torture ili Bidermanova karta prisile, takođe poznata i kao Bidermanovi principi, je šema koju je razvio sociolog Albert Biderman 1957. godine da bi ilustrovao metode kineske i korejske torture nad američkim ratnim zarobljenicima tokom Korejskog rata. Karta sadrži osam hronoloških opštih metoda mučenja koje će psihološki slomiti pojedinca ili grupu na kojoj se primenjuje.

Uprkos originalnoj oznaci hladnog rata na karti, Amnesti internašonal navodi da Karta prisile sadrži „univerzalna oruđa mučenja i prinude“. Početkom 2000-ih američki ispitivači koristili su šemu u logoru Guantanamo Bej. Takođe se primenjuje na psihološko zlostavljanje koje supružnici koriste u porodičnom nasilju.

Poreklo[uredi | uredi izvor]

Verovatno nijedan drugi aspekt komunizma ne otkriva temeljnije svoje nepoštovanje istine i pojedinaca, nego pribegavanje tim tehnikama.[1] Albert D. Biderman, naučnik saradnikk američkog vazduhoplovstva, bio je zadužen da istraži ponašanje mnogih američkih ratnih zarobljenika (POV) koje su zarobile komunističke snage tokom Korejskog rata. Nakon opsežnih intervjua sa vraćenim ratnim zarobljenicima, Biderman je zaključio da iza prisilne kontrole komunističkih ispitivača stoje tri glavna elementa: „zavisnost, slabost i strah“. [2] Biderman je rezimirao svoja otkrića u tabeli koja je prvi put objavljena u radu Komunistički pokušaji iznuđivanja lažnih priznanja ratnih zarobljenika vazduhoplovstva u izdanju Biltena njujorške Medicinske akademije iz 1957. godine. Rad je bio analiza psiholoških, a ne fizičkih metoda korišćenih za iznudu informacija i lažnih priznanja. [2]

Psihijatar Robert Jai Lifton sproveo je slična istraživanja na kineskim zarobljenicima; koje je ondefinisao izrazom „misaona reforma“ (danas poznat kao ispiranje mozga) da bi ih opisao u istom broju Biltena.

Bidermanova šema prisile[uredi | uredi izvor]

Bidermanova šema prisile[3]
Opšta metoda Varijante Efekti (svrhe) Varijante
1. Izolacija Žrtvi oduzima svaku socijalnu podršku, umanjuje njegove sposobnosti da se odupre. Razvija intenzivnu zabrinutost za sebe. Čini žrtvu zavisnom od ispitivača. Potpuna samica. Potpuna izolacija. Poluizolacija. Izolacija grupe.
2. Monopolizacija percepcije Fiksira pažnju na neposrednu situaciju. Neguje introspekciju. Eliminiše nadražaje koji se nadmeću sa onima pod kontrolom otmičara. Frustrira sve radnje koje nisu u skladu sa usklađenošću. Fizička izolacija. Tama ili jako svetlo. Jalovo okruženje. Ograničeno kretanje. Monotona hrana.
3. Indukovano iscrpljivanje i iscrpljenost Slabi mentalnu i fizičku sposobnost da pruži otpor Semi-starvation. Polu gladovanje. Izloženost. Eksploatacija povreda. Indukovanje bolesti. Lišavanje sna. Produženo ograničenje. Produženo ispitivanje. Prisilno pisanje. Prekomerni napor.
4. Pretnje Razvija anksioznost i očaj. Threats of death. Pretnje smrću. Pretnje beskrajnim ispitivanjem i izolacijom. Pretnje porodici. Nejasne pretnje. Tajanstvene promene lečenja.
5. Povremena popuštanja Povremene nagrade za poslušnost. Promene stavova ispitivača. Privremena opuštanja Obećanja. Nagrade za poniznost. Promene pravila. Popuštanje.
6. Pokazivanje „svemoći“ i „sveznanja“ Sugeriše se i pokazuje uzaludnost otpora. Sučeljavanje. Pretvaranje da se saradnja podrazumeva. Pokazuje se potpuna kontrola nad sudbinom žrtve.
7. Degradacija Svodi zabrinutost zatvorenika na „životinjski nivo“. Čini svaki otpor štetnijim za samopoštovanje nego kapitulacija. Onemogućavanje lične higijene. Prljava i zaražena okolina. Oštre i besmislene kazne. Uvrede i poruge. Uskraćivanje privatnosti.
8. Sprovođenje trivijalnih zahteva Razvija navike poslušnosti i prilagođavanja. Prisilno pisanje. Sprovođenje čvrstih i besmislenih pravila.

[3]

Kasnije pojave[uredi | uredi izvor]

Šemu prisile koristili su američki ispitivači za upravljanje zatočeničkim kampom u zalivu Guantanamo početkom 2000-ih. U izveštaju o mučenju iz 1973. godine, Amnesti Internešnal navodi da Bidermanova šema prinude sadrži „univerzalna oruđa mučenja i prinude“. [2]

Američki vojni treneri su 2002. godine ponudili čitav set obuke ispitivačima logora Guantanamo na osnovu Bidermanove šeme. Dokumenti otkriveni kongresnim istražiteljima 2008. godine otkrili su metode ispitivanja u kampu; Njujork Tajms je prvi prepoznao da su metode gotovo doslovno one koje su sadržane u Bidermanovoj tabeli. [4]

Bidermanova šema prinude takođe se primenjuje na nasilje u porodici, s tim što mnogi primećuju da su psihološke metode koje koriste supružnici nasilnici gotovo identične onima iz grafikona. [2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Hill, Jess (23. 6. 2019). „'It's like you go to abuse school': how domestic violence always follows the same script”. The Guardian. Pristupljeno 1. 6. 2021. 
  2. ^ Siems, Larry (14. 6. 2010). „Document a Day: Old Torture Made New”. American Civil Liberties Union. Pristupljeno 1. 6. 2021. 
  3. ^ a b „Military Training Materials”. The Center for the Study of Human Rights in the Americas. University of California, Davis.