Bitka kod Gingata
Bitka kod Gingata | |||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|
Deo Burgundskih ratova | |||||||
| |||||||
Sukobljene strane | |||||||
Kraljevina Francuska |
Habzburška monarhija Burgundija | ||||||
Komandanti i vođe | |||||||
Filip Krevker |
Maksimilijan I Habzburški Žak Romon | ||||||
Jačina | |||||||
1.500 vitezova 10.000 slobodnih strelaca |
800 vitezova 5.000 strelaca 11.000 kopljanika | ||||||
Žrtve i gubici | |||||||
6.000[1] | laki |
Prva bitka kod Gingata vođena je 7. avgusta 1479. godine između francuske i austrijske vojske. Deo je Burgundskih ratova, a završena je pobedom Austrije.[2]
Bitka[uredi | uredi izvor]
Gingat (franc. Enguinegatte) je selo u francuskom departmanu Pa de Kale (franc. Pas-de-Calais). Tu su 7. avgusta 1479. burgundske snage austrijskog nadvojvode Maksimilijana (koji je dobio Burgundiju u miraz, oženivši kćer Karla Smelog), pod komandom Žaka Romona (franc. Jacques de Savoie Romont), potukle Francuze pod Filipom Krevkerom (franc. Philippe de Crèvecoeur, seigneur d'Esquerdes). Bitka je značajna za vojnu istoriju zbog toga što su Burgunđani po prvi put iskoristili švajcarsku taktiku udara. Od 11.000 ljudi flandrijskog narodnog poziva (milicije), naviknutih da se tuku kopljima i helebardama, Romon je formirao dva četvrtasta postroja (kopljaničke kare), a strelce (oko 5.000) i teške konjanike-vitezove (oko 800) stavio je na krila. Francuzi su bili brojčano nešto slabiji, ali jači u konjici (oko 1.500), a dvostruko i više u strelcima (slobodni strelci); pešadije za blisku borbu nisu imali uopšte. Bitku su počeli francuski vitezovi, koji su napali konjicu Burgunđana i razbili je, a zatim napustili bojište goneći protivnika u bekstvu. Za to vreme, flandrijski kopljanici napali su francuske strelce i u borbi prsa u prsa lako ih razbili, što je odlučilo bitku u korist Austrije i Burgundije.[2]
Druga bitka kod Gingata[uredi | uredi izvor]
U drugoj bici kod Gingata 16. avgusta 1513. englesko-burgundski konjanici pod austrijskim carem Maksimilijanom I potukli su francuske vitezove pri pokušaju da deblokiraju tvrđavu Teruan.[2]
Vidi još[uredi | uredi izvor]
Reference[uredi | uredi izvor]
Izvori[uredi | uredi izvor]
- Vojna enciklopedija, tom 3 (217)