Bitka kod Gindara

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka kod Gindara
Deo Antonijev partski rat
Vreme38. godina p. n. e.
Mesto
planina Gindar, Sirija
Ishod Rimska pobeda
Sukobljene strane
Rimska republika Partsko kraljevstvo
Komandanti i vođe
Publije Ventidije Bas Pakor I Partski
Jačina
nepoznati nepoznati
Žrtve i gubici
laki teški

Bitka kod Gindara ili bitka na brdu Gindar vođena je 38. godine p. n. e. u Siriji između rimske vojske pod komandom Publija Ventidija Basa i partske vojske pod komandom princa Pakora. Deo je Antonijevog partskog pohoda. Rimljani su odneli odlučujuću pobedu.

Uvod[uredi | uredi izvor]

Partski kralj Orod II pokreće 40. p. n. e. pohod protiv Rimske republike ohrabren građanskim ratovima koji su poslednjih decenija potresale Rim. Orod osvaja Siriju, Levant, Palestinu i najveći deo Male Azije. Trijumvir Marko Antonije sledeće godine šalje svoju vojsku pod komandom Publija Ventidija Basa. Bas Partima nanosi poraze kod Kilikijskih vrata i Amanskog prevoja čime ih je proterao iz Sirije i Male Azije. Pakor 38. p. n. e. pokreće novi pohod. Bas je odlučio zadržati ga na samoj granici.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Bas šalje Pakoru lažne uhode koje su mu sugerisale da sa svojim trupama pređe Eufrat uzvodno. Pakor odbija sugestiju i prelazi reku nizvodno. To je i bila Basova namera. On zauzima obližnji gradić/brdo Gindar. Kada je Pakor izašao pred legionare koji su zaposeli brdo, odmah je došlo do bitke. Bas je koristio istu taktiku kao i u bici kod Kilikijskih vrata; naterao je neprijatelja da napada uzbrdo čime je anulirao njegovu prednost u konjici. Partska prethodnica konjanika-strelaca brzo je uništena borbom prsa u prsa te su Rimljani zasipali kopljima partsku glavninu. Potom je Bas naredio juriš kojim je potpuno porazio Parte. Princ Pakor je poginuo, a samo mali bro uspeo se spasiti i pobeći preko Eufrata.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Bitkom kod Gindara završeni su partski ofanzivni napadi. Parti više neće pokušavati da Rimljanima preotmu teritorije na istoku. U budućim rimsko-partskim sukobima, Rimljani su po pravilu bili u ofanzivi. Bas je odbio da nastavi napredovanje i potpuno uništi neprijatelja da time ne bi stvorio zavist kod Marka Antonija. Marko Antonije sledeće godine preuzima komandu nad njegovim trupama i pokreće pohod koji se završio katastrofom.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Drevni Rim - Republika, Gedis i Goset