Pređi na sadržaj

Bitka na Orontu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bitka na Orontu
Deo Vizantijsko-arapski ratovi

Mapa vizantijsko-arapske granične zone
Vreme15. septembar 994.
Mesto
Ishod Fatimidska pobeda
Sukobljene strane
Vizantijsko carstvo
Hamdanidi
Fatimidski kalifat
Komandanti i vođe
Mihajlo Borces Mandžutakin
Žrtve i gubici
barem 5,000 nepoznati

Bitka na Orontu odigrala se 15. septembra 994. godine između Vizantijskog carstva sa jedne i Fatimida sa druge strane. Bitka je deo Vizantijsko-arapskih ratova, a završena je muslimanskom pobedom.

Pozadina[uredi | uredi izvor]

U periodu 990-tih, Vizantijsko carstvo i Fatimidi bili su umešani u rat koji se vodio u Siriji, koji je takođe uvukao i vazalnu državu vizantije Alepo, kojom je upravljala Hamdanidska dinastija. U periodu 993/994. god, Fatmidski guverner Damaska, turski general Madžutakin, opseo je Apameju, i Bortces, da bi zatim vizantijski duks Antiohije, pristigao u pomoć oslabljenoj odbrani kako bi oslobodio grad opsade.

Bitka[uredi | uredi izvor]

Vizantijske snage predvodio je Mihailo Burkes, a arapske Mandžutakin, turski vezir Damaska. Povod za bitku je Mandžutakinovo pustošenje hamdanidskog uporišta Apameje. Vizantinci su Hamdanidima poslali u pomoć vojsku pod Burkesom. Mandžutakin je iskoristio razdvojenost saveznika kako bi ih na dva mesta kod reke Oront strahovito potukao. Stradalo je preko 5000 vojnika. Zbog ovog poraza, vizantijski car Vasilije II smenio je Burkesa sa mesta komandanta vizantijske vojske na istoku. Na njegovo mesto došao je Damjan Dalasenos.

Posledice[uredi | uredi izvor]

Ubrzo nakon bitke , Ftmidski kalifat preuzeo je kontrolu nad Sirijom, uklanjajući moć Hamdanida koja je bila dominantna još od 890. god. Mandžutakin je otišao da zauzme Azaz i nastavio sa opsadom Alepa.[5] Ovaj poraz doveo je do direktnog učešća Vizantijskog cara Vasilija II u munjevitom pohodu naredne godine, i do Borcesove smene i njegove zamene Damjanom Dalasenosom.


Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]