Bolnica Rotšild (Pariz)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bolnica Rotšild
Lokacija
Koordinate: 48° 50′ 37″ N 2° 24′ 04″ E / 48.84361° S; 2.40111° I / 48.84361; 2.40111
MestoPariz
(5, rue Santerre et 33, boulevard de Picpus)
Država Francuska
Organizacija
Zdravstveni sistemAssistance publique - Hôpitaux de Paris.
Finansiranjedržavna bolnica
Vrsta bolniceGerijatrija, fizikalna medicina i rehabilitacija, odontologija
Zdravstvene usluge
SertifikatiISO 9001.
Hitna pomoćDa
HelidromDa
Broj kreveta310

Bolnica Rotšild (fr. Hôpital Rothschild) jedna je od mnogobrojnih javnih zdravstvenih ustanova Pariza u sistemu Assistance publique - Hôpitaux de Paris.[1] U početku svog postojanja jevrejska bolnica u istočnom Parizu, a od 2010. godine ova ustanova se specijalizovala za gerijatriju, fizikalnu medicinu i rehabilitaciju, kao i za različite grane stomatologije (posebno za parodontologiju) i hirurgiju kohlearnih implantata. Pruža usluge bolničke i kućne nege i lečenja , istraživanja i obučavanja.[2]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Bolnica Bolnica Rotšild se nalazi na adresi 5, rue Santerre et 33, boulevard de Picpus u 12. arondismanu Pariza.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Sredinom 19. veka James Mayer de Rothschild osnovao je bolnicu u ulici 76 rue de Picpus koja je uključivala i hospicij za starije osobe, Bolnica je otvorena 25. maja 1852. godine i kao je u početku bila namenjena samo za lečenje i primanje jevrejskih pacijenata, nazvana je Izraelska bolnica.[3] U početku se sastojao od bolnice i doma penzionera i sve do sedamdesetim godinama, ustanova je primala bolesnike i siromahe po veri, Izraelace iz pariskog konzistorijalnog okruga. Podržana isključivo donacijama bogatih Izraelca, obva ustanova je imala blizu 50 kreveta kada je otvorena, a zatim 112 kreveta 1872. Ubrzo je Izraelska bolnica postala premalen za smeštaj bolesnika bez dodatnih sredstava za život i besplatno lečenje

Na inicijativu barona Edmond James de Rothschild-a, bolnica je dobila dodatna sredstva za izgradnju nove zgrade u ulici (Rue Picpus) Staru zgradu je u potpunosti rekonstruisao arhitekta Lucien Bechmann (1880-1968) između 1912. i 1914. godine.

Novosagrađena bolnica Rotšild u ulici Santer, otvorila je svoja vrata za pacijente u predvečerje Velikog rata 1914. godine, nedaleko od nekadašnje bolnice, koja je pretvorena u dom za stare.[4]

Tokom Prvog svetskog rata, proglašena je vojnom pomoćnom bolnicom i primala je ranjenike sa fronta i civilne žrtve, bez obzira na njihovo versko poreklo. Dana 15. juna 1918. godine bolnica je pogođena u bombardovanju nemačkih vazduhoplovnih snaga. Po završetku Prvog svetskog rata 1919. bolnica je obnovljena i vraćena Rotšildovima i stavljena u funkciju

Tokom nemačke okupacije Francuske u Drugom svetskom ratu bolnica je stavljena je pod kontrolu nacističkih okupatorskih snaga i korišćena je kao pritvorni centar. Bolnica su tada građani Pariza zvali "mišolovka":

Jevrejske žene koje su se porodile u bolnici morale bi da se registruju i predaju svoju decu Gestapu odmah po rođenju. Uz pomoć medicinskog osoblja u bolnici organizovana je mreža pokreta otpora, pa su mnoga deca proglašena mrtvorođenima da bi se sprečilo njihovo oduzimanje od strane nacista

Po završetku Drugog svetskog rata 1945. godine bolnica se vratila svojoj nameni, kao bolnice za jevrejske pacijente.

Promena vlasništva i obnova bolnice[uredi | uredi izvor]

Porodica Rotšild, na čijem čelu je bio baron Guy de Rothschild početkom 1950-tih, nakon četrdeset godina privatnog upravljanja i finansiranja bolnice, shvatila da je bolnica postala previše glomazna da njom upravljaju, kao i da je došlo vreme da se mora u celosti renovirati i rekonstruisati, što je zahtevalo velika materijalna ulaganja. Za ovaj problem Rotšildovi nalaze rešenje, i 1. januara 1954. godine doniraju bolnicu pariskom javnom bolničkom sistemu (Assistance publique) za simboličnu cenu od jednog franka.[4]

Od tada, zgrada bolnice je modifikovana nekoliko puta, a stariji objekti zamenjivani su modernijim zgradama. Između 2009. i 2011. dograđene su nove zgrade kojima se može pristupiti sa glavnog ulaza u ulice Santere. Specijalnost bolnice je takođe preimenovana i ona je postala specijalna bolnica za gerontologiju i rehabilitaciju.

Nakon brojnih renoviranja, bolnica je u 1998. godini imala 308 kreveta, da bi taj broj narastao na 369 u 1996. godini.[4]

Zanimljivost:
Neiskorišćeno krilo bolnice 2013. godine poslužilo je kao studio za snimanja filma „Hipokrat” Tomasa Liltija, u kome je prikazana situacija sa kojom su se suočavale javne bolnice u Francuskoj i situacije koje je moralo da rešava njihovo osoblje.[5]

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Bolnica Rotšild je Univerzitetski bolnički centar regije Il de Frans. U njoj se pored zbrinjavanja pacijenata, održava medicinska nastava, obavljaju istraživanje, i sprovodi prevencija, zdravstveno obrazovanje i pruža hitna medicinska pomoći. Obuhvata medicinske discipline iz oblasti, hirurgije, akušerstva i biologiju i svake godine primi više od 6 miliona pacijenata svih starosnih grupa.[2]

Ključne aktivnosti

Glavne akativnosti bolnice su:[2]

  • fizikalna medicina,
  • neurološka i ortopedska rehabilitacija,
  • gerijatrija (medicinska, naknadna nega i rehabilitacija i dugoročna nega)
  • ugradnja kohlearnog implantata
  • stomatologija
Usluge

Bolnica nudi ove vrste zdravstvenih usluga:[2]

  • zbrinjavanje hitnih slučajeva,
  • konsultacije,
  • hospitalizaciju (dnevnu, kratkoročnu ili dugoročnu),
  • negu i hospitalizaciju gerijatrijskih slučajeva u kućnim uslovima,
  • rehabilitaciju.

Bolnica ima 306 kreveta, uključujući 40 za akutnu gerijatriju, 32 za dugotrajnu negu (LTC) i 190 za naknadnu negu i rehabilitaciju (SSR), 11 mesta u dnevnoj bolnici, 55 zubarskih stolica.[2]

Bolnica u svom sastavi ima i specijalizovanu gerijatrijsku jedinicu (centar) pod nazivom „Rane i njihovo zarastanje”, koja se bavi negom starijih pacijenata sa složenim ranama.[6]

U bolnici radi 845 radnika (512 nemedicinske struke i 333 medicinske struke).[2]

Bibliografija[uredi | uredi izvor]

Deo dokumentacije iz bogate arhive bolnice;

  1. Son inauguration a lieu le 26 mai 1852 ; (B-8314).
  2. En 1952, il abrite 370 lits mis à la disposition des vieillards hommes et femmes.
  3. Fondé par le baron Salomon et la baronne Caroline de Rothschild, il compte près de 200 lits à son ouverture. En 1947, il est transféré au château de la Guette à Villeneuve-Saint-Denis ; en 1952,55 enfants âgés de 6 à 12 ans y vivent.
  4. Fondé par Adélaïde de Rothschild (1853-1935) ; en 1952 il compte 75 lits réservés aux femmes parisiennes atteintes de tuberculose. Le sanatorium a pour dénomination « l'Espérance ».
  5. RAC, note du 5 janvier 1954 (1 J 34, p. 4).
  6. Annuaire Politi des établissements hospitaliers publics de Paris, 1998, p. 125.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Assistance publique - hôpitaux de Paris (AP-HP). Qui sommes-nous ?”. Archives AP-HP (na jeziku: francuski). Pristupljeno 18. 1. 2021. 
  2. ^ a b v g d đ „L'hôpital Rothschild”. Hôpital Rothschild AP-HP (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  3. ^ „Hôpital Rothschild”. FranceArchives (na jeziku: francuski). Pristupljeno 11. 1. 2021. 
  4. ^ a b v „Rothschild” (PDF). www.blogs.aphp.fr. Pristupljeno 14. 1. 2014. 
  5. ^ Match, Paris. „"Hippocrate" de Thomas Lilti - "Rendre hommage aux médecins étrangers". parismatch.com (na jeziku: francuski). Pristupljeno 14. 1. 2021. 
  6. ^ „Hospital - HÔPITAL ROTHSCHILD - Paris”. www.petitfute.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 11. 1. 2021. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Marine Lefèvre, Chronique d'un hôpital pas comme les autres, Rothschild (1743-1999), Paris, Édition AP-HP, 1999, 111 p..
  • ADDA-LOFFREDO (M. L.). « La mutation de l'hôpital Rothschild ». La Revue Agora, éthique, médecine, société, n° 18-19, automne 1991, p. 131-136. (4 PER 4)
  • CALI DI N-BREJAU DE (J.). Analyse d'un service de soins.L'arrivée des patients atteints de Sida : révélateur de dysfonctionnements ? Paris, mémoire I ESCH, 1990-1991,77 p. (D1332)
  • Hôpital Rothschild, pavillon de chirurgie. Paris, AP, H9721, 11 p. (C-17313)
  • Hôpital Rothschild. Gazette du CHU Rothschild, Saint-Antoine, Tenon, Trousseau, 1990, n° 4, p. 73-84. (D-117526)
  • La fondation Rothschild, 1852-1952. Paris, imprimerie Artra, 1952,24 p. (B-8314; B-563319)
  • LEGUAY (Émile). « Inauguration de l'hôpital israélite à Paris ». Annales de la charité, 1852, n° 8, p. 375-381. (28 PER 8)
  • Le logo de l'hôpital Rothschild ». La Gazette du CHU, 1991, n° 5, p. 107 (D-1311)
  • Rothschild : le SYGEMAP ou la gestion informatisée des malades».AP actualités, n° 103, juin-juillet 1988, p. 10. (17 PER 16)
  • Soins aux sidéens à Rothschild. AP-HP magazine, n° 33, juin-juillet 1993, p. 18. (17 PER 21)
  • VICTOR (Henri). La maternité de l'hôpital de Rothschild. Son fonctionnement jusqu'en 1930. Paris, Le François, 1931, 89 p. (B-8312) Articles et ouvrages évoquant l'hôpital
  • DEFRANCE (Henri). Nouveaux hôpitaux. Maisons de santé, maternités, etc. (Façades. lans. Intérieurs). Paris, Ch. Massin et Cie éditeurs, 1930, plans 27-28. (E-28)
  • JEWSKI (M.). « Pour une écoute dynamique de la parole des équipes ». Revue de 'infirmière, n° 19, décembre 1994, p. 4-7. (254 PER 72)
  • Gette du CHU Rothschild, Saint-Antoine, Tenon, Trousseau, année 1990. Paris, Gazette d'information du CHU, 1990, 244 p. (D-1199)
  • Gazette du CHU Rothschild, Saint-Antoine, Tenon, Trousseau, année 1991. Paris, Gazette du CHU, 1991, 260 p. (D-1311)
  • HARMOIS (Georges), ALLEAUME (Émile). Dictionnaire biographique international illustré des philanthropes, des mutualistes et des bienfaiteurs de l'humanité. Paris, direction générale et administrateurs, [1902], p. 129-132. (C-3)
  • L'accueil à Rothschild : Permanence sociale aux urgences ». AP-HP magazine, n° 10, janvier 1991, p. 11. (17 PER 19)
  • La vie universitaire : Rothschild, Saint-Antoine, Tenon, Trousseau, 1989. Paris, Gazette du CHU, 1989, 132 p. (D-1189)
  • LEBEUF. Histoire de la ville et de tout le diocèse de Paris. Nouvelle édition annotée par Hippolyte Cocheris. Paris, Durand, 1867,1. III, p. 545. (B-570. III)
  • Le plan directeur général de l'Assistance publique de Paris ». L'Hôpital à Paris, n° 86, mars-avril 1985, p. 87 (C-1161. XVIII)
  • Naître avec un petit poids de la maternité à la maison ». AP actualités, n° 114, septembre 1989, p. 11. (17 PER 17)
  • Paris charitable social et bienfaisant. Paris, éditions de l'Ouest, 1936, p. 42-43. (A-2219)
  • Paris guide, par les principaux écrivains et artistes de la France. Paris, librairie internationale, 1867, p. 1929. (A-596. Il)
  • REVILLOUT (Victor). « Les médecins dans les conseils d'administration hospitalière ». Gazette des hôpitaux civils et militaires, 1872, p. 618-619. (127 PER 1)
  • TISSOT-DELBOS (Ch.). « Conditions de travail... Béclère, Beaujon et Rothschild récompensés». AP-HP magazine, n° 43, octobre 1994, p. 12-13.117 PER 22)

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]