Boni i Klajd

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Boni i Klajd u martu 1933. godine, na fotografiji koju je policija pronašla u napuštenom skrovištu

Boni Elizabet Parker (1. oktobar 191023. maj 1934) i Klajd Čestnat Berou (24. mart 190923. maj 1934) bili su američki kriminalci koji su putovali Centralnom Amerikom sa svojom bandom tokom Velike krize, poznati po pljačkama banaka, iako su radije pljačkali male prodavnice ili seoske benzinske pumpe.[1][2] Njihovi poduhvati su privukli pažnju američke javnosti tokom „Public Enemy Era” između 1931. i 1934. godine, a veruje se da su ubili najmanje devet policajaca i nekoliko civila. Ubijeni su u maju 1934. godine, tokom zasede u blizini Gibslanda, Bjenvil, Luizijana.

Prikaz Boni i Klajda u štampi ponekad je bilo u sukobu sa stvarnošću njihovog života na putu, posebno za Parkerovu. Ona je bila prisutna u 100 ili više krivičnih dela tokom dve godine dok je bila Berouov pratilac, iako nije bila ubica pušač koji je koristio mitraljez, kako je prikazana u tadašnjim novinama.[3] Bez obzira na to, brojni policijski nalozi detaljno opisuju njene pokušaje da ubije policajce (iako se tome član bande V.D. Džouns protivio na suđenju).[4][5] Slika Parkerove koja puši cigaru potiče iz nerazvijenog negativa koje je policija pronašla u napuštenom skrovištu, a snimak je objavljen širom zemlje. Parkerova je pušila cigarete Kamel, iako nikada nije pušila cigare.[6] Prema istoričaru Džefu Gvinu, fotografije pronađene u skrovištu rezultirale su popularizovanjem Parkerove i stvaranjem mitova o bandi.

Film iz 1967. godine, Boni i Klajd, u režiji Artura Pena, u kojem glume Voren Bejti i Fej Danavej u naslovnim ulogama, oživeo je interes za kriminalce i popularizovao ih romantičnom aurom.[7]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „FBI – Bonnie and Clyde”. FBI. Arhivirano iz originala 16. 5. 2016. g. Pristupljeno 28. 7. 2016. 
  2. ^ Biography.com Editors. „Clyde Barrow Biography”. The Biography.com website. A&E Television Networks. Arhivirano iz originala 18. 04. 2019. g. Pristupljeno 18. 4. 2019. 
  3. ^ Phillips, John Neal (2002). Running with Bonnie & Clyde: The Ten Fast Years of Ralph Fults. Norman, OK: University of Oklahoma Press. ISBN 978-0-8061-3429-1. 
  4. ^ Jones deposition, October 17, 1933. FBI file 26-4114, Section Sub A Arhivirano 2009-06-12 na sajtu Wayback Machine, pp. 59–62. FBI Records and Information Arhivirano 2015-05-31 na sajtu Wayback Machine
  5. ^ Jones, W.D. "Riding with Bonnie and Clyde" Arhivirano 2016-03-09 na sajtu Wayback Machine, Playboy, November 1968. Reprinted at Cinetropic.com.
  6. ^ Parker, Emma Krause; Nell Barrow Cowan and Jan I. Fortune (1968). The True Story of Bonnie and Clyde. New York: New American Library. ISBN 978-0-8488-2154-8. 
  7. ^ Toplin, Robert B. History by Hollywood: The Use and Abuse of the American Past (Urbana, IL: University of Illinois). 1996. ISBN 978-0-252-06536-1.

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]