Bojana Radojković
Bojana Radojković | |
---|---|
Datum rođenja | 1924. |
Mesto rođenja | Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca, danas Republika Srbija |
Datum smrti | 2006. |
Mesto smrti | Beograd, Republika Srbija |
Bojana Radojković (1924—2006) bila je istoričarka umetnosti, kustos Odseka za metal i nakit i dugogodišnja direktorka Muzeja primenjene umetnosti u Beogradu.
Biografija[uredi | uredi izvor]
Bojana Radojković bila je prvi kustos novoosnovanog Muzeja primenjene umetnosti 1950. godine, u vreme kada su činjeni pionirski poduhvati na sakupljanju dela jugoslovenske i inostrane primenjene umetnosti i nalaženju prostora za njihovo izlaganje i smeštaj. Samo godinu dana kasnije 1951. otkupljena je kolekcija Ljubomira Ivanovića, u kojoj su se svojom vrednošću isticali umetnički predmeti od metala, nastali u periodu od XII do XIX veka.[1] Može se smatrati da su upravo oni odredili profesionalni put i oblast stručnog i naučnog istraživanja kustosa Bojane Radojković.
Na njenu inicijativu osnovan je Sektor za istorijsko-stilski razvoj umetničke obrade metala u okviru koga je bila autor i organizator više izložbi i pratećih publikacija.[2] Neke od njih gostovale su u evropskim muzejima čime su na najbolji način predstavile kolekcije Muzeja primenjene umetnosti, kulturno i umetničko nasleđe Balkana i Evrope. Posvećenim proučavanjem predmeta primenjene umetnosti, posebno zlatarstva, kao i publikovanjem građe iz ove oblasti Bojana Radojković je zasluženo stekla status eminentnog stručnjaka za srpsku srednjovekovnu umetnost, kao i pionira u proučavanju primenjene umetnosti u tadašnjoj Jugoslaviji.
Izložbe i publikacije[uredi | uredi izvor]
Izložba Umetnička obrada metala naroda Jugoslavije kroz vekove u saradnji sa dr Ivanom Bahom 1956. godine predstavlja prvu tematsku izložbu iz ove oblasti u regionu. Nakon odbrane doktorske disertacije o srpskom zlatarstvu 1966. godine štampana je monografija Srpsko zlatarstvo XVI i XVII veka, koja je do danas ostala najkompletnija publikacija iz te oblasti. Druge značajne publikacije su Nakit kod Srba od kraja XII do kraja XVIII veka iz 1969, Sitna plastika u staroj srpskoj umetnosti iz 1976. i Srpsko zlatarstvo iz 1981. godine, katalog izložbe. Brojne pojedinačne studije, koje su u velikoj meri osvetlile poznavanje istorije srpske srednjovekovne umetnosti, svedoče o njenom obimnom stručnom, istraživačkom i naučnom radu, dugom više od četrdeset godina.[2]
Ostale aktivnosti[uredi | uredi izvor]
Bojana Radojković bila je jedan od urednika Zbornika Muzeja primenjene umetnosti od 1955. kada je objavljen prvi broj do 2005. godine, kada je pokrenuta nova serija. Bila je direktor Muzeja, a muzejski savetnik je ostala i nakon odlaska u penziju. Muzej primenjene umetnosti je 2005. godine Bojani Radojković posvetio publikaciju Almanah nakita.
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Gajić, Mila. „Odsek za metal i nakit”. Muzej primenjene umetnosti. Pristupljeno 1. 12. 2016.
- ^ a b Ristić, Andrijana (2007). „Bibliografija Bojane Radojković”. Zbornik. 03: 83—89.