Pređi na sadržaj

Brumalija

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Brumalija (grč. Βρουμάλια) je praznik svetkovan u čast starogrčkog boga Dionisa, a trajao je od 24. novembra do zimske kratkodnevnice. Ovim praznikom se obeležavao završni ciklus proizvodnje vina, kada je sok dobiven gnječenjem grozdova za vreme septembarske berbe fermentirao i bio spreman da se sipa u posude radi potrošnje. Praznik je propraćen lumpovanjem i veseljem, uz prizivanje Dionisa.[1]

U svom delu O mesecima, Jovan Lid svedoči o opstanku kulta u 6. veku.[1] Vinogradari bi prineli Dionisu na žrtvu kozu, zato što se ta životinja hrani lišćem vinove loze i time je uništava.[2]

Prema 62. kanonu Trulskog sabora iz 692. g. povodom Brumalija i drugih paganskih praznika odlučeno je sledeće:

Kalendas quæ dicuntur, & vota, & bru-
malia quæ vocantur; & qui in primo Mar-
tii mensis die fit conventum, ex fidelium
universitate omnino tolli volumus; sed &
publicas mulierum saltationes, multam no-
xam exitiumque afferentes: quin etiam eas,
quæ nomine eorum, qui falso apud Gentiles
dii nominati sunt, vel nomine virorum ac
mulierum fiunt saltationes ac mysteria mo-
re antiquo et à vita Christianorum alieno,
amandamus et expellimus; statuentes ut
nullus deinceps muliebri veste induatur,
vel mulier veste viro conveniente. Sed ne-
que comicas, vel satyricas, vel tragicas per-
sonas induant, neque execrandi Bacchi no-
men, uvam in torcularibus exprimentes, in-
vocent; neque vinum in doliis effundentes,
risum moveant, ignorantia vel vanitate ea
quae à daemonis impostura procedunt exer-
centes. Eos ergo qui deinceps aliquid eo-
rum, quæ scripta sunt, aggredientur, ubi
ad horum cognitionem pervenerint, si sint
quidem clerici, deponi jubemus; si verò lai-
ci, segregari.

Takoreći Kalende, i Vote, i takozvane Bru-
malije, i ono što se prvog dana meseca marta
saziva, zahteva se, da se to sasvim iskoreni
iz poštenog sveta;[a]
Prema tome, oni koji bi se potom od onoga
što je opisano nečega latili,...

Međutim, i pored toga, praznik Brumalija je slavljen čak i na samom carskom dvoru.[1]

Stefan, đakon Aja Sofije i autor hagiografskog spisa Žitije Stefana Novog, osudio je cara Konstantina V zbog uzimanja učešća u ovom prazniku, nazvavši ga pritom „prijateljem demona“ (grč. φιλοδαίμονα).[3]

Napomene[uredi | uredi izvor]

  1. ^ U smislu pravoveran. Prim. prev.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b v ODB, I, pp. 327—28.
  2. ^ Liber de mensibus, pp. 174.11—31
  3. ^ PG, 100, pp. 1172.

Odabrani izvori[uredi | uredi izvor]

Odabrana literatura[uredi | uredi izvor]

  • F. R. Trombley, »Brumalia«, in: The Oxford Dictionary of Byzantium, vol. 1, ed. A. P. Kazhdan, New York & Oxford 1991, pp. 327—28.
  • Д. Антонијевић, „Византијске брумалије и савремене маскиране поворке балканских народа“, Balcanica 10 (1979), 104 сл.