Brumalija
Brumalija (grč. Βρουμάλια) je praznik svetkovan u čast starogrčkog boga Dionisa, a trajao je od 24. novembra do zimske kratkodnevnice. Ovim praznikom se obeležavao završni ciklus proizvodnje vina, kada je sok dobiven gnječenjem grozdova za vreme septembarske berbe fermentirao i bio spreman da se sipa u posude radi potrošnje. Praznik je propraćen lumpovanjem i veseljem, uz prizivanje Dionisa.[1]
U svom delu O mesecima, Jovan Lid svedoči o opstanku kulta u 6. veku.[1] Vinogradari bi prineli Dionisu na žrtvu kozu, zato što se ta životinja hrani lišćem vinove loze i time je uništava.[2]
Prema 62. kanonu Trulskog sabora iz 692. g. povodom Brumalija i drugih paganskih praznika odlučeno je sledeće:
Kalendas quæ dicuntur, & vota, & bru- |
Takoreći Kalende, i Vote, i takozvane Bru- |
Međutim, i pored toga, praznik Brumalija je slavljen čak i na samom carskom dvoru.[1]
Stefan, đakon Aja Sofije i autor hagiografskog spisa Žitije Stefana Novog, osudio je cara Konstantina V zbog uzimanja učešća u ovom prazniku, nazvavši ga pritom „prijateljem demona“ (grč. φιλοδαίμονα).[3]
Napomene[uredi | uredi izvor]
- ^ U smislu pravoveran. Prim. prev.
Reference[uredi | uredi izvor]
Odabrani izvori[uredi | uredi izvor]
- I. L. Lydus, Liber de Mensibus, ed. R. Wuensch, Lipsae 1898, pp. 174.11—31.
- Patrologia Graeca, 100, ed. J.-P. Migne, Paris 1866, pp. 1069—1186.
- Sacrorum Conciliorum nova et amplissima collectio, xi, ed. J. D. Mansi, Florentiae 1765, pp. 929. sq.
Odabrana literatura[uredi | uredi izvor]
- F. R. Trombley, »Brumalia«, in: The Oxford Dictionary of Byzantium, vol. 1, ed. A. P. Kazhdan, New York & Oxford 1991, pp. 327—28.
- Д. Антонијевић, „Византијске брумалије и савремене маскиране поворке балканских народа“, Balcanica 10 (1979), 104 сл.