Vajtvoter kontroverza

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Vajtvoter kontroverza (takođe poznata kao Vajtvoter skandal, ili samo Vajtvoter) počela je sa istragom o ulaganju investicija Bila i Hilari Klinton u nekretnine i njihovih saradnika, Džima i Suzan Mekdugal, u Vajtvoter Divelpment Korporejšn, neuspeli poslovni poduhvat 1970-ih i 1980-ih godina.

Matra 1992. godine, Njujork Tajms objavio je, tokom predsedničke kampanje, da su Klintonovi, tada guverner i prva dama Arkanzasa, uložili i izgubili novac u Vajtvoter Divelpment Korporejšn[1]. Ovaj članak stimulisao je L. Džen Levis, koja je istraživala neuspeh Medison garantija štednje i zajma, u vlasništvu Mekdugalovih. Sagledala je veze između preduzeća za štednju i kredite i Klintonovih, te 2. septembra 1992. podnela krivičnu prijavu FBI-u, tražeći od Bila i Hilari Klinton da svedoče u slučaju Medison garantija. Američki advokat iz Litl Roka Čarls A. Benks i FBI utvrdili su da je zahtevu nedostajalo dokaza, ali je nastavio da ga sledi. Od 1992. go 1994. Levisova je izdala nekoliko dodatnih optužnica protiv Klintonovih i više puta pozvala američko javno tužilaštvo u Litl Roku i ministarstvo pravde u vezi sa ovim slučajem[2] .

Dejvid Hejl, tvorac krivičnih optužbi protiv Klintonovih, tvrdio je u novembru 1993. da ga je, kao guverner Arkanzasa, Klinton pritiskao da uzme 300 000 dolara nezakonitog kredita koji mu je nudila Suzan Mekdugal, partnerka Klintonovih u Vajtvoter zemljišnom poslu. Klintonove pristalice smatraju Hejlove izjave sumnjivim, jer nije spominjao Klintona u prvobitnoj FBI-ovoj istrazi Medison garantija 1989. godine, već tek nakon dolaska pod optužnicu 1993. godine. Istragom američke komisije došlo se do zaključka da su samo Mekdugalovi bili odgovorni za projekat Vajtvoter, i Klintonov naslednik na poziciji guvernera, Džimi Gaj Taker, bio je optužen na četiri godine uslovne kazne zbog prevara i njegove uloge u ovom slučaju. Suzan Mekdugal kasnije je odslužila 16 meseci zatvorske kazne zbog nepoštovanja suda jer nije htela da odgovori na određena pitanja koja se odnose na Vajtvoter. Sami Klintonovi nisu nikada procesuirani, jer nisu mogli pronaći dokaze da ih stave u "kriminalni koš" sa ostalim osuđenima u vezi sa ovim slučajem. Mekdugalovi su pomilovani od strane predsednika Klintona pre nego što je otišao sa pozicije.

Termin Vajtvoter se takođe odnosi i na druge kontroverze iz Klintonove administracije, posebno one kao što su Travelgejt, Fajlgejt i sumnjive smrti Vinsa Fostera.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Poreklo Vajtvoter Divelpment Korporejšna[uredi | uredi izvor]

Bil Klinton i Hilari Rodam su živeli u kući od 91m2 u naselju Hilkrest, Litl Rok, dok je on bio pravobranioc Arkanzasa, od 1977. do 1979. godine

Bil Klinton je poznavao arkanzaškog biznismena i političku ličnost Džima Mekdugala od 1968. godine, a malu investiciju u nekretnine imao je s njim 1977. godine. Klinton i Hilari su tražili način da dopune svoje plate: njegovu od 26 500 dolara kao arkanzaški pravobranilac (koja će porasti na 35 000 dolara kada postane guverner Arkanzasa) i njenu od 24 500 dolara kao partnerke advokatske kancelarije "Rouz". U to vreme Rodamova počinje svoju čuvenu trgovinu na stočnoj berzi.

U proleće 1978. godine, Mekdugal predlaže Klintonu i Rodamovoj da se pridruže njemu i njegovoj supruzi Suzan Mekdugal u kupovini 230 hektara neizgrađenog zemljišta duž južne obale Bele reke kod Filopa, Arkanzas, na Orzak planini. Cilj je bio da se izgrade domovi za mnogo ljudi koji dolaze južno od Čikaga i Detroita, koji su bili zainteresovani za nizak porez na imanje, ribolov, splavarenje i planinski pejzaž. Plan je bio da drže imanje nekoliko godina, te da ih onda prodaju i ostvare ogroman profit.

Zemljište su kopili od četiri pozajmice od 203 000 dolara, a potom prebacili vlasništvo na novoosnovani Vajtvoter Divelpment Korporejšn, u kom su sve četvoro imali po 25% vlasništva. Njihov slogan je bio: "Jedan vikend ovdje i nikada nećete želeti da živite nigde drugde." Posao je registrovan 18. juna 1979. godine.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „"Clintons Joined S.& L. Operator In an Ozark Real-Estate Venture". The New York Times. 30. 4. 2007. 
  2. ^ Williams, Robert (1998). Political Scandals in the USA. Psychology Press. str. 65. ISBN 978-1-57958-039-1. 

Literatura[uredi | uredi izvor]