Vezni igrač (fudbal)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Andrea Pirlo, jedan od najboljih italijanskih veznih igrača

Vezni igrač ili igrač sredine terena je igrač u fudbalskom timu, koji prema formaciji igra između odbrane i napada.[1] Njihov osnovni zadatak je oduzimanje lopte u začetku protivničkog napada, što kvalitetnije korišćenja poseda lopte i kreiranje napadačkih akcija. Broj veznih igrača zavisi od formacije i taktike ekipe. Grupa veznih igrača čini vezni red.

Centralni vezni igrač[uredi | uredi izvor]

Ova pozicija se smatra možda i najvažnijom u timu. Od igre ovih igrača zavisi koliko će ekipa imati loptu u svom posedu i na koji način će taj posed lopte i iskoristiti. Svaka ekipa ima makar jednog centralnog veznog fudbalera na terenu. U zavisnosti od dodatnih zaduženja koja imaju na terenu, igrači na ovoj poziciji mogu biti defanzivni ili ofanzivni vezni igrači.[2]

Defanzivni vezni[uredi | uredi izvor]

Osnovni zadatak ovih igrača je sprečavanje protivničkih napada, odnosno „kvarenje“ protivničke igre. Njihova zaduženja se odnose na čuvanje protivničkih ofanzivnih veznih igrača i osvajanje poseda lopte. Od njih se očekuje i da pokriju prostor koji nastaje ubacivanjem bekova ili drugih veznih igrača u završnicu akcija. Takođe učestvuju i u začetku kreiranja napada svoga tima kao i pomaganju odbrambenim fudbalerima da iznesu loptu.

Ofanzivni vezni[uredi | uredi izvor]

Od ovih igrača se očekuju dobre organizatorske sposobnosti i kreativnost kako bi upošljavali napadače i krila. Igraju nešto ispred veznog reda i iza napadača. Veoma često se ubacuju iz drugog plana u samu završnicu napada a najčešće poseduju i dobar šut iz daljine. Zbog toga se može desiti da ovi igrači budu među igračima koji često postižu golove za svoju ekipu.

Bočni vezni igrač[uredi | uredi izvor]

Bočni vezni igrač ili krilo je igrač koji igra uz samu aut liniju. Zadatak mu je da napad svoje ekipe uz pomoć beka usmerava po boku. Nekada su igrači na ovoj poziciji bili podeljeni na leve i desne vezne igrače, međutim u modernom fudbalu oni mogu igrati i po jednoj i po drugoj strani. Nekada se dešava da ovakva dva igrača menjaju stranu na terenu i po nekoliko puta u toku utakmice. Ukoliko igraju na onoj strani kojom se nogom bolje služe, onda oni to koriste kako bi prodreli po krilu i uputili centaršut, dok u suprotnom koriste mogućnost da uđu u sredinu i tako upute šut ka golu. U odbrani se od njih očekuje da spreče prodor protivničkih bekova i njihovo učestvovanje u samoj završnici napada.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Positions guide: Central midfield”. London: BBC Sport. 1. 9. 2005. Pristupljeno 21. 6. 2008. 
  2. ^ „Football / Soccer Positions”. Expert Football. Arhivirano iz originala 23. 11. 2012. g. Pristupljeno 21. 6. 2008.