Pređi na sadržaj

Весело ћоше

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Veselo ćoše
Orig. naslovThe Jolly Corner
AutorHenri Džejms
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Izdavanje
Datum1. decembar 1908.

„Veselo ćoše” (engl. The Jolly Corner) je pripovetka Henrija Džejmsa prvi put objavljena 1. decembra 1908. u časopisu The English Review.[1] Jedna je od Džejmsovih najpoznatijih priča o duhovima i opisuje avanture Spensera Brajdona dok luta sada praznom njujorškom kućom u kojoj je odrastao. Tamo se susreće sa „osećajem složenijim nego što je ikada ranije bio u skladu sa razumom”.[2][3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Spenser Brajdon se vraća u Njujork posle trideset tri godine provedene u inostranstvu. Vratio se da „pogleda svoju 'imovinu'”, dve zgrade, jednu svoju kuću iz detinjstva, a druga, veći objekat sada će biti renovirana u veliku stambenu zgradu. Ova imovina je bila izvor njegovih prihoda od smrti članova njegove porodice. Brajdon smatra da je dobar u renoviranju ovih zgrada, uprkos tome što se nikada ranije nije bavio ovim poslom, što sugeriše da se njegova urođena sposobnost za poslovanje skrivala duboko u njemu neiskorišćena. Brajdon obnavlja vezu sa starom prijateljicom, Alis Stejverton. Oboje komentarišu njegov „pravi dar” za posao i građevinarstvo koje on takođe smatra „vulgarnim i prljavim”. Počinje da se pita ko bi bio da je ostao u Americi.

Počinje da šeta po kući noću da pokuša da upozna svoj američki alter ego. Brajdon je počeo da shvata da je mogao da postane pronicljiv biznismen da nije napustio taj posao radi ležernijeg života. O ovoj mogućnosti razgovara sa Alis.

U međuvremenu, Brajdon počinje da veruje da njegov alter ego — duh čoveka kakav je mogao da bude — proganja „veselo ćoše”, njegov nadimak za staru porodičnu kuću. Posle mučne noći potere u kući, Brajdon se konačno suočava sa duhom, koji mu prilazi i savladava ga „besom ličnosti pred kojim je njegova sopstvena poklekla”. Brajdon se na kraju budi sa glavom položenom u Alisino krilo. Ostaje dvosmisleno da li je on zaista izgubio svest ili je umro i probudio se u zagrobnom životu. Alis je došla u kuću jer je osetila da je on u opasnosti. Ona mu kaže da žali duh njegovog alter ega, koji je patio i izgubio dva prsta na desnoj ruci. Međutim, ona takođe prihvata Brajdona onakvog kakav jeste.

Adaptacije[uredi | uredi izvor]

Televizijska verzija priče nastala je tokom 1975. sa Fricom Viverom kao Spenserom Brajdonom i Salomom Džens u ulozi Alis Stejverton. Epizoda serije Prokletstvo imanja Blaj, takođe pod nazivom „Veselo ćoše”, inspirisana je ovom pričom.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ The Tales of Henry James by Edward Wagenknecht (New York: Frederick Ungar Publishing Co., 1984) ISBN 0-8044-2957-X
  2. ^ Modern Critical Views: Henry James edited by Harold Bloom (New York: Chelsea House Publishers 1987) ISBN 0-87754-696-7
  3. ^ A Companion to Henry James Studies edited by Daniel Fogel (Westport, CT: Greenwood Press 1993) ISBN 0-313-25792-2

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]