Vidin kapija (Beograd)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Vidin kapija
Vidin kapija u Beogradskoj tvrđavi
Opšte informacije
MestoBeograd
OpštinaStari grad
Država Srbija
Vrsta spomenikatvrđava
Vreme nastanka18. vek
Tip kulturnog dobraspomenik kulture od izuzetnog značaja
VlasnikRepublika Srbija
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
beogradskonasledje.rs

Vidin kapija je Donjogradska Vidin kapija, u sastavu Severoistočnog fronta Beogradske tvrđave. Izgrađena je u razdoblju od 1740 do 1750. godine, u okviru turskih radova na ponovnoj izgradnji prethodno porušenih austrijskih fortifikacija.

Spomen ploča o starijoj Vidin kapiji na drugom mestu, kod Prve beogradske gimnazije

Istoimena kapija nekada je postojala i u okviru odbrambene linije oko beogradske varoši, a nalazila se u Ulici cara Dušana, kod današnje Prve beogradske gimnazije. Porušena je posle ubistva srpskog dečaka na Čukur česmi 1862. godine, što je bio jedan od povoda za borbu protiv Turaka, iz koje će Srbija izaći kao nezavisna država.[1]

Nakon odlaska Turaka u 19. veku pa sve do sredine 20. veka Beogradska tvrđava je i dalje ostala vojni objekt, korišćen za potrebe srpske, a potom jugoslovenske vojske, koja je jednu od stražarskih postaja imala i u Vidin kapiji. Ovo staro zdanje, u manjoj meri prilagođavano tim potrebama, nije bitnije menjano i dograđivano, te je tako u svom gotovo izvornom obliku dospelo do naših dana.[2]

Položaj[uredi | uredi izvor]

Vidin kapija kao i druge kapije beogradskih fortifikacija, dobile su svoj konačan izgled sredinom 18. veka, u sklopu osnovnih komunikacija koje su vekovima vodile ka utvrđenjima na bregu iznad ušća Save u Dunav. Te stare saobraćajnice odslikane su i u savremenoj matrici glavnih beogradskih ulica, na ćijim pravcima su nastale glavne tvrđavske kapije - Stambol-kapija (unutrašnja i spoljna) i Sahat-kapija. U srednjovekovno utvrđenje ulazilo se sa:

  • istočne strane (pored današnjeg Zoološkog vrta), kroz Zindan kapiju i Despotovu kapiju Gornjeg grada.
  • dok se Donjem gradu prilazi iz Bulevara vojvode Bojovića, kroz Vidin kapiju i iz Karađorđeve ulice kroz Mračnu kapiju.[3] Iz ovoga vidimo da se Despotova kapija nalazila na glavnom prilazu koji je sa severoistočne strane Beogradske tvrđava, vodila ka Zapadnom podgrađu i dalje Donjem gradu, a u okviru bastione trase Severoistočnog tvrđavskog fronta, na istočnom prilazu Donjem gradu, odnosno na staroj komunikacionoj trasi koja se poklapa sa današnjom Ulicom cara Dušana.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Razvoj srednjovekovnih utvrđenja Beogradske tvrđave zasnivao se na osiguravanju grebena na Gornjem gradu i proširivanju utvrđenja Donjeg grada u pravcu ušća Save u Dunav. Početkom 15. veka, za vreme vladavine despota Stefana Lazarevića, izvođeni su obimni radovi na proširivanju i utvrđivanju srednjovekovnog Beograda. S razvojem grada i tvrđave, povećavao se prostor koji je bio obuhvaćen fortifikacijom tako da su se gradila nova podgrađa na dunavskoj strani je Severoistočni bedem u Donjem gradu i ojačan je Južni bedem Zapadnog podgrađa izgradnjom spoljašnjeg bedema.

U prvim decenijama 14. veka ovo malo utvrđenje na bregu prošireno je do rečnih obala. U okviru bedema razvio se napredan srednjovekovni grad. Posle turskog osvajanja 1521. godine, pa sve do kraja 17. veka, Beogradska tvrđava nije značajnije dograđivana.

Novo razdoblje započelo je austrijsko-turskim ratom. Kao ključno utvrđenje u središtu ratnih sukoba tokom 18. veka, Tvrđava je tri puta rekonstruisana. Porušen je stari kastel, a veliki deo srednjovekovnih bedema prekrile su nove fortifikacije. Pod austrijskom okupacijom, 1717-1739. godine, posle izgradnje novih modernih utvrđenja, Beogradska tvrđava je predstavljala jedno od najjačih vojnih uporišta u Evropi. Građena je prema projektima generala Nikole Doksata Demoreza.

U sklopu tih radova nastala je Donjogradska Vidin kapija, u sastavu Severoistočnog fronta Beogradske tvrđave, u razdoblju 1740–1750. godine, u okviru turskih radova na ponovnoj izgradnji prethodno porušenih austrijskih fortifikacija.

Do kraja 18. veka Beogradska tvrđava je dobila konačni oblik. U ratnim razaranjima tokom proteklih decenija porušeni su gotovo svi objekti u Gornjem i Donjem gradu, a bedemi znatno oštećeni.

Arhitektura[uredi | uredi izvor]

Vidin kapija je građena u vidu zasvedenog prolaza kroz bedem zidano-zemljane konstrukcije sa bočnim prostorijama za smeštaj straže. Središnji deo kapije (prolaz), dugačak je 13 m, a širok oko 4 m, i bio je zasveden poluobličastim svodom od opeka, dok su nad kraćim delovima prema spoljnoj i unutrašnjoj strani kapije segmentni svodovi.[4]

U odnosu na ravan prolaza, unutrašnje teme središnjeg dela svoda je na 4,70 m. Sa obe strane prolaza nalaze se po dve bočne prostorije zasvedene poluobličastim svodovima, koji su upravni na pravac pružanja svoda nad prolazom kapije. Do temena svoda imaju visinu od 3,20 m. Sve su slično građene, gotovo kvadratnih osnova, i površina od po 17,5 m.[4]

Prema prolazu kapije su bočne prostorije, kojse su bile široko otvorene lucima od opeka, blago prelomljenim u temenu. Na frontalnim zidovima u sve četiri prostorije postoje kamini, koji nad kamenim konzolama imaju segmentni luk. Svaka od bočnih prostorija imala je po jedan manji prozor. Prozori bočnih prostorija prema spoljnoj fasadnoj strani sačuvani su u svom izvornom obliku, dok su oni sa suprotne strane, prema unutrašnjoj kurtini, uništeni kasnijim probijanjem vrata.[4]

Preostali tragovi poluobličastih svodova ukazuju na to da su po dimenzijama bili isti kao i oni na spoljnoj fasadi, ali nešto jednostavnije konstrukcije.

Spoljna fasada kapije građena je u kombinaciji kamenih tesanika i opeka. Za razliku od delova građenih opekama, koji su dobro očuvani, kameni blokovi, najvećim delom klesani od lokalnog ili tašmajdanskog kamena. Nad kamenim završnim vencem središnjeg dela kapije nalazio se nadzidak građen opekama, odnosno fronton s polukružno modelovanim bočnim stranama.[5]

Na oba kraja zasvedenog prolaza kapije nalazili su se portali s vratnicama, što je omogućavalo posebno zatvaranje njenog unutrašnjeg prostora, masivnim drvenim vratnicama na vertikalnim osovinama. Spolja su bile obložene gvozdenim trakama pričvršćenim nizovima klinova, koji su imali i dekorativnu funkciju.

Za razliku od spoljnog, portal Vidin kapije prema unutrašnjosti Tvrđave bio je znatno skromnije obrađen. Čine ga samo klesani kameni dovratnici nadvišeni segmentnim lukom, koji je za jedan stepen bio uvučen u odnosu na ravan lica zida.[5]

Kao što je to i uobičajeno kod bastionih fortifikacija, iznad svodova Vidin kapije, čija debljina zidne mase iznosi oko 0,90 m, formiran je zemljani nasip.[6]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Vidin kapija – Beogradska Tvrdjava” (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2023-05-22. 
  2. ^ Popović, Marko. „Beogradska Vidin kapija” (PDF). Nasleđe Beograd UDK 902.2:725.96(491.11)"2012" ; 904:725.182"653"(497.11). 
  3. ^ „Beogradska tvrđava”. Grad Beograd - Zvanična internet prezentacija | Beogradska tvrđava (na jeziku: srpski). Pristupljeno 30. 5. 2020. 
  4. ^ a b v Popović, Marko. „Beogradska Vidin kapija” (PDF). Nasleđe Beograd UDK 902.2:725.96(491.11)"2012" ; 904:725.182"653" st. 18
  5. ^ a b Popović, Marko. „Beogradska Vidin kapija” (PDF). Nasleđe Beograd UDK 902.2:725.96(491.11)"2012" ; 904:725.182"653" st. 19
  6. ^ Popović, Marko. „Beogradska Vidin kapija” (PDF). Nasleđe Beograd UDK 902.2:725.96(491.11)"2012" ; 904:725.182"653" str. 20

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Rokai, P., Đere, Z., Pal, T. i Kasaš, A. (2002), Istorija Mađara, Beograd: Clio. Toy, S. (1985), Castles: Their Construction and History, Dover: Dover edition.
  • Čelebija, E. (1954), Putopis I: Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo: Svjetlost.
  • Birtašević, M. (1970), Unutrašnje srednjovekovno utvrđenje Gornjeg grada, Arheološki pregled 12 (Beograd): 160–166.
  • Birtašević, M. (1968), Beogradska tvrđava, Gornji grad – srednji vek, Arheološki pregled 10 (Beograd): 194–197.
  • Birtašević, M. (1967), Beogradska tvrđava, Gornji grad – srednjovekovna arhitektura, Arheološki pregled 9 (Beograd): 54–55.
  • Bjelanović, S. (1897), Kroz slavenske zemlje, uspomene i bilješke s puta, Zadar: Štamparija Špire Artale.

Sponjašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Vidin kapija na Vikimedijinoj ostavi