Vodocevni kotao

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Prikaz dvokomornog vodocevnog kotla s prirodnom cirkulacijom

Vodocevni kotao je vrsta kotla kod kojeg voda cirkuliše unutar cevi, a oko cevi struje dimni gasovi ili su pak cevi izložene vatri. Vodocevni kotao je kotao koji se danas upotrebljava kod većine zahtevnijih parnih postrojenja, s većim pritiscima i sistemima pregrejane pare. Konstrukcija ovog tipa kotla je složenija od vatrocevne, te se uglavnom ne upotrebljava za male veličine kotlova.

Konstrukcija[uredi | uredi izvor]

Vodocevni kotlovi mogu biti podeljeni na više načina, koji izlaze iz njihove izvedbe.

Po broju komora:

  • jednokomorne kotlove
  • dvokomorne kotlove
  • višekomorne kotlove

Po načinu strujanja vode u cevima:

  • kotlove s prirodnom cirkulacijom
  • kotlove s prinudnom cirkulacijom

Po načinu grejanja i proizvodnje pare:

  • kotlove s direktnim grejanjem
  • kotlove s posrednim grejanjem

Podele koje su navedene za sve kotlove važe i za vodocevne kotlove, tako da se dele i po količini proizvedene pare, pritisku pare, vrsti pare, vrsti goriva...

Neke konstrukcije kotlova i princip rada[uredi | uredi izvor]

Vodocevni kotao s jednom komorom i prirodnom cirkulacijom vode
Vodocevni kotao s tri komore i prirodnom cirkulacijom vode

Na prvoj slici gore desno je prikazan dvodomni vodocevni kotao s prirodnom cirkulacijom. Voda ulazi u donju komoru gde se nalazi voda u tekućem stanju. Cevi su takođe napunjene vodom i izložene su plamenu i toploti dimnih gasova. Unutar cevi se voda zagreva, isparava delomično i počinje polagano se gibati prema gore. Voda i para ulaze u gornju komoru gde se para skuplja u gornjem delu komore, a voda se silaznim cevima vraća u donju komoru. Para iz gornjeg komore (mokra para) izlazi i ide u pregrejač pare, gde se dodatno suši i zagreva, te kao pregrejana para odlazi do potrošača.

Druga slika prikazuje drugo konstrukcionon rešenje vodocevnog kotla, s jednom parnom komorom i prirodnom cirkulacijom. U ložištu (crvene boje) sagoreva gorivo i zagreva vodu u cevima, te ona isparava. Voda i para se dižu prema gore i ulaze u vodeni dom gde se para odvaja od vode i ide do potrošača. Drugom stranom, na silaznoj cevi, voda popunjava cevi u ložištu, ta se kružni proces odvija prirodnom cirkulacijom. Strujanje dimnih gasova u kotlu potpomažu pregrade koje usmeravaju plinove (sive strelice pokazuju smer strujanja dimnih gasova).

Vodocevni kotao s prinudnom cirkulacijom

Na trećoj slici je prikazan kotao s tri komore i prirodnom cirkulacijom unutar sistema. Ovaj kotao se razlikuje od prethodnog i po tome što ima pregrejač pare, koji omogućava iskorištavanje pare veće temperatura. Ovaj se kotao sastoji od tri kotla, dva vodna (11) i jednog parnog (7). Gorionici (3) sagorevaju gorivo u ložištu koje je obloženo ekranskim cevima (9) u kojima se zagreva voda. Voda i para se podižu u parnu komoru gde se para odvaja i odvodi cevima (6) u sakupljač pare (4), a odatle u pregrejač pare (10) koji je smešten između ekranskih cevi i silaznih cevi iz parnog u vodene komore. Pregrejana para se dalje odvodi do potrošača (5). Sistem se dopunjuje vodom kroz cevovod (8).

Na četvrtoj slici je prikazan jednokomorni vodocevni kotao s prirodnom cirkulacijom. Napojna voda (1) ulazi u cev grejača napojne vode koja se nalazi najdalje od ložišta, i gde se zagreva napojna voda pre ulaska u vodenu komoru. Pumpa (zelene boje na crtežu) uzima vodu iz komore i prisilno je gura kroz sistem. Celo ložište (2) je obloženo snopom cevi, gde se voda greje. U sredini između snopova cevi nalazi se pregrejač pare (ciklama boje) gde se para dodatno pregreva i zatim odlazi na potrošače (3). Dimni gasovi nakon predaje toplotu vodi izlaze iz kotla (4).

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]