Gojkovica

Porijeklo pjesme

Ova pjesma je prvi put objavljena 1815. godine po verziji koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić slušajući pjevanje hercegovačkog pripovjedača Starca Raška. Vuk je kopiju svoje zbirke narodnih pjesma 1824. godine poslao Jakobu Grimu, koji je bio posebno zanasen „Zidanjem Skadra Jakob Grim pesmu je preveo na nemački i rekao je da je jedna od najdirljivijih pesama svih naroda i svih vremena. Sa druge strane, čuveni Gete nije dijelio Grimovo mišljenje, pa je izjavio da je duh pjesme “sujeverno varvarski”.

Dođaji opisani u pjesmi narodno su se dogodili početkom 14. vijeka. Jovan Tomić je zaključio da je pjesma nastala u okolini grada Skadra, kao što je sjeverna Albanija, Crna Gora ili jugozapadna Hercegovina gdje je tradicija porodice Mrnjavčević bila veoma jaka. Njegov zaključak su kasnije podržali i drugi naučnici. Vojska koju su predovili kralj Vukašin Mrnjavčević i njegov sin Marko Mrnjavčević došla je do Skadra u junu 1371, ali kada su zasnali da velika osmanska vojska napreduje sa istoka krenuli su na istok da se pripreme za bitku na Marici.

Isti motiv je opisan poeziji nastaloj na drugim jezicima. Srpska verzija se smatra glavnom južnoslovenskom verzijom. Ona je i jedina verzija koja postoji u obliku epske pjesme, dok su mađarska, rumunska i bugarska verzija balade. Srpska verzija pjesme koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić je nastarija zabilježena verzija legende i prva koja je stekla književnu slavu.

Ova pjesma je prvi put objavljena 1815. godine po verziji koju je zabilježio Vuk Stefanović Karadžić slušajući pjevanje hercegovačkog pripovjedača Starca Raška. Vuk je kopiju svoje zbirke narodnih pjesma 1824. godine poslao Jakobu Grimu, koji je bio posebno zanasen „Zidanjem Skadra”. Grim je pjesmu preveo na njemački jezik i dodao da je „jedna od najdirljivijih pjesama svih naroda i svih vremena”.Johan Volfgang Gete je takođe objavio njemačku prevod, ali nije dijelio Grimovo mišljenje jer je mislio da je duh pjesme „sujevjerno varvarski”^[1].

Glavni junaci

Glavni akteri pjesme su likovi iz srpske istorije, Vukašin i Uglješa Mrnjavčević. Iako se u pjesmi spominje i treći brat Gojko, istorijski nikada nije potvrđeno da je on zaista postojao, već se vjeruje da je plod kolektivne mašte.

Narodni pjevač ugrađuje u pjesmu lik kralja Vukašina u poznatu epsku koncepciju nevjernika koji prvi pogazi riječ i otkriva svojoj ljubi poruku vile da će u temelje grada biti uzidana ručkonoša koja sutradan dođe da donese majstorima ručak. Nasuprot Vukašinu, narodni pjevač stavlja mladog Gojka, kao trećeg brata, najpoštenijeg, najvećeg junaka, najdostojanstvenijeg.

Gojko i Gojkovica

Od sve braće, jedini Gojko ne kazuje svojoj ženi za vilin uslov, pa mlada Gojkovica, majka malog Jova, biva uzidana u temelje grada.

Mlada Gojkovica sa nevinim osmehom i sigurnošću voljene žene, u početku vjeruje da je po srijedi samo igra sve dok je ruke 300 majstora ne zazidaju “dobro do pojasa”. Mlada Gojkovica prihvata svoju sudbinu, ali ima samo jednu molbu, da joj ostave dojke neuzidane da može hraniti svoje novorođenče.

Uzidavanje žene u temelje grada simbolično predstavlja ženu kao stub i temelj kuće i porodice