Gradska bašta u Niškoj tvrđavi

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Gradska bašta u Niškoj tvrđavi
Gradska bašta u Niškoj tvrđavi
Položaj
Mesto Niš
Opština Crveni Krst,
Država  Srbija
Karakteristike
Površina 0,5 ha
Tip parka bašta
Zaštita i posećenost
Staratelj JKP „Medijana” Niš
Otvoren 2016.
Ostalo

Gradska bašta u Niškoj tvrđavi je posebna ambijentalna i parkovska celina zamišljena kao izložbeni, prodajni i obrazovni prostor na jugoističnom platou jednog od najgabaritnijih i najreprezentativnih zdanja iz perioda Osmanlijske carevine i, jednoj od najvećih tvrđava na Balkanu, danas kulturno istorijskog spomenika od velikog značaja.

Položaj[uredi | uredi izvor]

Gradska bašta u Niškoj tvrđavi nalazi se na prostoru delimično obnovljenog nekadašnjeg Pašinog dvora koji se nekada nalazio u Hundžar-carevoj mahali, na jugoističnom platou Tvrđave, na najvišem delu, srednjovekovnog malog - gornjeg grada, i sedištu turske aristokratije onog doba sa bogatim i raskošnim konacima, haremima, vrtovima i amamom...[1]

Prostrano Gradska bašta je razmeštena na oko 0,5 ha parkovske površine okružena ostacima Pašinog dvora i novoizgrađenih objekata u kojima je smešteno JKP „Medijana” koja se između ostalog bavi i održavanjem zelenila u svim gradskim opštinama Niša.

Izgled[uredi | uredi izvor]

U Gradskoj bašti, dominiraju sadnice, baštenski mobilijar i mali zoološki vrt, što čini ovu ambijentalnu celinu jako prijatnom za boravak ljubitelja prirode.[2]

Sadnice

U zavisnosti od sezone u bašti je izloženo oko 600 sadnica, sledećih proizvođača:

  • Sadnice vlastite proizvodnje JKP „Medijana” iz Niša — planinski bor kalemljen na štapu, loptaste, piramidalne, polegle, spiralne forme četinara, crvenolisni javor niskog rasta, više sorti magnolija u više boja, perene, ukrasne trave i žbunje, sezonski rasad.
  • Sadnice proizvođača sadnica i dendro materijala iz Srbije — Rasadnik „Manojlović” iz Počekovine, „Stanojčić” iz Vrnjačke Banje, Rasadnici „Žića”, „Čabrić” i „Grada” iz Velikog Šiljegovca, Rasadnik „Ilić” iz Kaonika, „Rasadnik lavande” Ljiljane Petrović, Rasadnik „Topalović” iz Lipolista u Mačvi.
Mobilijar
  • „Korali” iz Kraljeva izložili su u Gradskoj bašti svoj asortiman baštenskog mobilijara, žardinjere, klupe, saksije.
Zoološki vrt

U malom zoološkom vrtu trenutno boravi više ukrasnih pernatih životinja (paunova i kokoši...)

Karakteristike i namena[uredi | uredi izvor]

Prijatan kutak za uživanje u Gradskoj bašti

Gradska bašta, osmišljena od javnih struktura Grada Niša koje brinu o proizvodnji negovonju i održavanju zelenilu i ekološkoj zaštiti drevne Niške tvrđave, svečano je otvorena 7. aprila 2016. godine, uz minimalna ulaganja opštinskih sredstava, na prostoru od svega nekoliko ari, u nekada poprilično zapuštenom dvorištu i depou mehanizcije JKP Medijana a pre toga „Pinirskom gradu”, koji je izgubio svoju funkciju s kraja 20. veka.

Bašta je prvenstveno zamišljena kao: izložbeno, prodajno i edukativni prostor oplemenjen sadnicama dendro materijala, cvetnih sadnica i baštenskog mobilijara, kako bi rasadničare približila građanima i celom regionu, tako da Nišlije više neće morati da odlaze van grada ili da čekaju prolećne festivale i izložbe cveća, kako bi sredili ili dopunili svoj vrt novim sadnicama.

U ovom lepom prostoru, pod otvorenim nebom, zamišljeno je i da se povremeno održavaju prezentacije i promocije nekih proizvoda, književne večeri, predstave, druženja i slična dešavanja.

Osnivanjem ove bašte Nišlijama i njihovim gostima, pruženo je mesto gde će moći da:

  • borave druže se i uživaju u prirodi i zelenilu,
  • razgledaju sadnice i razvijaju ljubav prema njima kod svoje dece,
  • dobiju savete stručnjaka za održavanje sadnica,
  • rasadničari iz okoline Niša, kao i eminentni proizvođači cveća iz Srbije predstave svoju ponudu,
  • pojedina društva i pojedinci održavaju kulturno zabavne manifestacije.[3]

Zanimljivost[uredi | uredi izvor]

Grb SFR Jugoslavije, jedna od atrakcija Gradske bašte

Za posetioce Gradske bašte posebnu zanimljivost i neku vrstu istorijske atrakcije prestavlja jedan od heraldičkih simbola — grb Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije koji je posle Drugog svetskog rata bio postavljena na pročelju zgrade Univerziteta u Nišu, kao jedan od simbola tadašnje države, koji je nakon raspada Jugoslavije 1990.tih, skinut i zaboravljen na depou JKP „Medijana” u Niškoj tvrđavi.

Kada se na kompleksu koji je ranije korišćen za parkiranje automobila i kamiona, počelo se uređenjem gradske bašte radnici JKP „Medijana”" u korovu i travi pronašli su devastiran grb, koji nisu otpremili na deponiju. Smatrajući ga delom istorije, a to mišljenje dele i građani Niša, pripadnici Javno komunalnog preduzeće „Medijana” obnovili su i prefarbali ovaj grb od betona, i postavili ga levo od ulaza u novootvorenu Gradsku baštu u Tvrđavi, kako bi ga sačuvali kao deo istorijskog sećanja na jedan period života Niišlija u sada bivšoj Jugoslaviji.

Od momenta obnove i postavljalje grb je postao popularno mesto za snimanje fotografija i pravljenje selfija. Ispred njega se godišnje fotografiše više od 5.000 ljudi, među kojima ima ne samo Nišlija, već i turisti iz Japana, Norveške, Bugarske, ali i brojnih posetilaca iz bivših republika SFR Jugoslavije, posetioca Nišvil džez festivala i drugih kulturnih manifestacija koje se održavaju u Niškoj tvrđavi, na samo stotinak metara od Gradske bašte.[4]

Radno vreme[uredi | uredi izvor]

Gradska bašta je otvorena za posetioce:

  • Radnim danima od 08:00 do 20:00 časova
  • Nedeljom od 09:00 do 17:00 časova

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ J. Ćirić, Iščezli urbani sadržaji Niša, Niški zbornik 4, (1977). str. 81.
  2. ^ Blagojević, Ana (2016-09-28). „Gradska bašta u Nišu - OAZA MIRA I BILJAKA!”. Agromedia (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2022-02-03. 
  3. ^ „Gradska bašta u niškoj tvrđavi, promocija knjige "Utrnule reči". Ana Ilić (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-02-03. 
  4. ^ „Grb SFRJ selfi atrakcija u Nišu”. rs.n1info.com. Arhivirano iz originala 21. 10. 2016. g. Pristupljeno 31. 5. 2018. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]

Mediji vezani za članak Gradska bašta u Niškoj tvrđavi na Vikimedijinoj ostavi