Deklamacija
Deklamacija (lat. declamatio vježbanje u govorenju; prazne riječi; tema, zadatak) govorenje sa puno izrazitosti, umjetničko govorenje neke pjesme, govoriti besjedničkim tonom.[1][2] Deklamacija ima i drugačiju konotaciju. To je patetičan i ironičan naglašeni govor o beznačajnim i nevažnim stvarima.[2]
Prošlost[uredi | uredi izvor]
Deklamacija se u antičkom dobu učila u retorskim školama. Sredstva deklamacije su dinamička modulacija glasa, tempo i ritam.[3]
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ Žepić M, Latinsko hrvatskosrpski rječnik, Školska knjiga, Zagreb, 1962.g.
- ^ a b Vujaklija M, Leksikon stranih reči i izraza, Prosveta, Beograd, 1954.g.
- ^ Grupa autora, Enciklopedija leksikografskog zavoda, Jugoslovenski leksikografski zavod, Zagreb, 1962.g.