Деца Дине (mini-serija)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Deca Dine
DVD omot
Orig. nazivFrank Herbert's Children of Dune
Žanrnaučna fantastika
ScenarioDžon Harison
RežijaGreg Jajtanes
UlogeDžejms Makavoj
Alek Njumen
Džuli Koks
Danijela Amavija
Alis Krige
Suzan Sarandon
Jezikengleski
Broj epizoda3
Vreme trajanja266 minuta
Direktor
fotografije
Artur Rajnhart
Emitovanje
EmiterSci-Fi Channel
Prvo
prikazano na
Sci-Fi Channel
Premijerno
prikazivanje
16. mart — 26. mart 2003.
PrethodnikDina

Deca Dine Frenka Herberta (engl. Frank Herbert's Children of Dune), ili samo Deca Dine, trodelna je naučnofantastična mini-serija režisera Grega Jajtanesa i scenariste Džona Harisona, bazirana na romanima Mesija Dine (1969) i Deca Dine (1976), koje je napisao Frenk Herbert. Prvobitno emitovana u Sjedinjenim Državama 16. marta 2003, Deca Dine je nastavak mini-serije Dina (koja je zasnovana na istoimenom Herbertovom romanu), a producirao ju je Sci-Fi Channel. Ova serija i njen prethodnik spadaju u dve od tri najgledanija programa emitovana na ovom kanalu. Serija je osvojila nagradu Emi za najbolje vizuelne efekte, a bila je nominovana i za još tri dodatna Emija.

Radnja[uredi | uredi izvor]

Prvi deo: Mesija[uredi | uredi izvor]

Dvanaest godina je prošlo otkako je Pol Atreid postao car na kraju Dine tako što je preuzeo kontrolu nad planetom Arakis i prisilio je na savez sa ćerkom bivšeg cara, princezom Irulan. Polove armije Slobodnjaka su od tada pokrenule nekoliko krvavih džihada da učvrste njegovu poziciju. Svrgnuti car Šadam IV i ostatak njegove porodice su prognani na Salusu Sekundus, gde njegova druga ćerka, princeza Vensicija, planira da vrati kuću Korino na vlast. Benegeseritkinje, Svemirski esnaf i Tleilaksi takođe planiraju da zbace Polovu vladavinu, uz pomoć čak i pobunjenih Slobodnjaka, koji preziru kako Polov projekat teraformiranja menja Arakis i tradicionalni slobodnjački način života. Tleilaksi poklanjaju Polu golu nalik na njegovog prijatelja Dankana Ajdaha, ubijenog tokom događaja u Dini, ali tajno uslovljenog da ubije Pola kada ga pokrenu određene reči.

Iako njegove predviđačke sposobnosti otkrivaju opasnosti koje predstoje, Pol dozvoljava da zavere uspeju kako bi izbegao još gore posledice. Napadnut je vrstom nuklearnog oružja zvanog spaljivač kamena i zaslepljen, ali ipak uspeva da „vidi” prateći svoje proročke vizije. Kasnije, Polova naložnica Čani rađa blizance u slobodnjačkom siču, ali ubrzo nakon toga umire. U Polovom odsustvu, njegova sestra Alija čisti carski grad od neprijatelja kuće Atreid. Pol izgovara reči koje pokreću Dankanovo uslovljavanje, ali trauma potencijalnog ubistva Pola razbija njegovo programiranje i otključava sećanja na njegovu prvobitnu inkarnaciju. Liceigrač Tleilaksa, Skajtejl, nudi ovo kao dokaz da Tleilaksi mogu vratiti Čani u život ako Pol pristane na njihove uslove. Pol je u iskušenju, ali jedinstvena priroda novorođenčadi (koja su, kao i Alija, bila „prerođena”) mu omogućava da vidi očima svog sina i ubije Skajtejla. Sledeći tradiciju Slobodnjaka o prepuštanju slepih peščanim crvima, Pol odlazi sam u pustinju. Njegovo nasleđe je obezbeđeno, a blizanci i njihovo buduće carstvo prepušteni su Alijinoj brizi.

Drugi deo: Deca[uredi | uredi izvor]

Polova i Čanina deca Leto II i Ganima sada su tinejdžeri; Princeza Irulan je zaštitila njihove interese kao svoje. Sada udata za Dankana, Alija je i dalje regent Polovog carstva i zvanični staratelj dece. Irulanina sestra Vensicija žudi za povratkom na vlast preko svog sina Farad'na. Posle dugog odsustva, Polova i Alijina majka, gospa Džesika, stiže na Arakis da poseti svoju porodicu, ali Alija se plaši da je Džesika obnovila svoju vernost Benegeseritkinjama i da možda kuje zaveru protiv nje. Čovek iz pustinje poznat kao „Propovednik” pojavio se u prestonici, govoreći protiv propadanja Muad'Dibove religije u prazne rituale; Alija se opire njegovom ubistvu jer deli popularno verovanje da bi on mogao biti Pol.

Alija poseduje sećanja i ličnosti svojih predaka jer je bila prerođena, ali ima problema da ih kontroliše; njene unutrašnje borbe protiv glasova ispoljavaju se u vidu paranoje i samodestruktivnog ponašanja. Persona barona Vladimira Harkonena, Alijinog dede po majci kojeg je ona ubila, počinje da utiče na nju i preti da potpuno obuzme Alijinu svest. Džesika oseća da je Alija postala opasna i savetuje Irulan da odvede Leta i Ganimu na sigurno. Kasnije, nakon pokušaja atentata na nju, Džesika traži utočište kod slobodnjačkih disidenata. U odeći koju im je poklonila Vensicija, blizanci beže u duboku pustinju, ali su ubrzo saterani u smrtonosnu zamku koju je ona smislila.

Treći deo: Zlatna staza[uredi | uredi izvor]

Vensicijina zavera da ubije naslednike Atreida propada, ali Letu pruža priliku da lažira svoju smrt i kupi vreme da pobedi Aliju, čije ludilo dostiže vrhunac. Stisak barona Harkonena u njenoj svesti jača i nastaje građanski rat sa pobunjenim Slobodnjacima. Leto se vraća iz duboke pustinje, gde se vezuje za peščanu pastrmku, larvalnu formu peščanih crva, da bi stekao delimični omotač koji mu daje nadljudsku brzinu, snagu i neranjivost samih peščanih crva.

Da bi naterao neutralnog vođu Slobodnjaka, Stilgara, da predvodi pobunjenike, Dankan ubija Alijinog ljubavnika Džavida u Stilgarovom siču. Kao što predviđa, Stilgar ga ubija iz osvete i time priziva Alijin bes. Leto se susreće sa Propovednikom, za koga se otkriva da je stvarno njegov otac. Letove proročke vizije ubedile su ga da mora da vodi čovečanstvo „Zlatnom stazom” kako bi obezbedio konačan opstanak čovečanstva. Propovednik/Pol priznaje da je video isti put sa svojom vizijom, ali je odbio da njime krene, užasnut žrtvama koje bi to značilo za njega i čovečanstvo. Leto je opravdava ukazujući svom ocu da je i on video da je ovo jedini mogući put kojim se izbegava izumiranje čovečanstva.

Sa političkim brakom koji je Džesika sklopila između Ganime i Vensicijinog sina Farad'na, naslednik Korina identifikuje svoju majku kao idejnog umnika koji stoji iza Letove prividne smrti. Alija naređuje Vensicijino hapšenje, ali Ganima prihvata Farad'nov gest kao pošten. Dok se Stilgarove snage kreću, otac i sin se vraćaju u glavni grad Arakin, gde Propovednik drži poslednji govor osuđujući Aliju, njegovu sopstvenu religiju, a slobodnjački pobunjenik ga smrtno izbode nožem. Leto se suprotstavlja Aliji na Ganiminom venčanju i pobeđuje je. Alija tada oduzima sebi život, umesto da je kontroliše baron, i umire u naručju svoje majke. Nakon što je Stilgaru predao Alijinu vodu i očev prsten, Leto nestaje u pustinji. U poslednjoj sceni, Ganima govori Farad'nu da, iako on neće biti njen muž zbog politike, možda će se ipak zaljubiti i kako ona žali svog brata zbog samoće i patnje koje će pretrpeti u milenijumima za koje mora da živi radi čovečanstva.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Alek Njumen Pol Atreid / Muad'Dib / Propovednik
Džuli Koks princeza Irulan
Edvard Aterton Dankan Ajdaho
Ijan Maknis baron Vladimir Harkonen
Barbora Kodetova Čani
Stiven Berkof Stilgar
Danijela Amavija Alija Atreid
P. H. Morijarti Gurni Halek
Alis Krige gospa Džesika
Suzan Sarandon princeza Vensicija
Džejms Makavoj Leto Atreid II
Džesika Bruks Ganima Atreid
Džonatan Brun Farad'n
Rik Jang Džavid
Martin Makdugal Skajtejl
Dži Vilijams Bidžaz
Jakob Švarc Otejm
Klara Isova Lična
Zuzana Gejslerova časna majka Gajus Helen Mohijam
Karel Dobri Korba

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]