Digitalni signal

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Digitalni signal. 1) Niski nivo 2) Visoki nivo 3) Rastuća ivica 4) Padajuća ivica.

Digitalni signal je u elektronici nivo napona ili struje čija se vrijednost može mijenjati samo u određenom ograničenom broju stanja ili koraka. Amplituda signala može imati samo neki ograničeni broj vrijednosti, za razliku od analognog signala.

Primjeri digitalnog signala su stanja prekidača (uključen ili isključen), binarni kod u računarima (0 ili 1), Morzeov kod i drugi.

Na slici se vidi primjer binarnog digitalnog signala, sa dva stabilna stanja, niskim i visokim. Prelazna stanja (ivice) nisu definisana kao dio signala, i digitalni uređaji su podešeni da ih ignorišu.

Kao prednost digitalnog signala se može navesti veća otpornost na šum i prigušenje signala.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Principles of Electronic Communication Systems, Louis E. Frenzel, Glencoe/. . McGraw-Hill. pp. 9-10. ISBN 978-0-02-800409-9.