Dopunski predikativ

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Konstrukcije sa dopunskim predikativom ubrajaju se u imenski predikat u širem smislu[1]. One se sastoje od semikopulativnog glagola i dopunskog predikativa.

Semikopulativni glagoli[uredi | uredi izvor]

Semikopulativan glagol ili nepravi kopulativni glagol jeste glagol nepotpune ili nedovoljno određene semantike, koji se ne može samostalno upotrebljavati u predikatskoj funkciji, već zahteva dopunu. Ta dopuna je neka imenska jedinica, čiji se sadržaj, pomoću semikopulativnog glagola, pripisuje subjekatskom ili objekatskom pojmu, a koja ima konstituentsku funkciju dopunskog predikativa[2]

Semikopulativni i kopulativni glagoli[uredi | uredi izvor]

(1a) Ovaj dečko je vredan.

(1b) Ovaj dečko je Marko.

(2a) Ovaj dečko se čini vredan.

(2b) Pera je ovog dečka smatrao Markom.

Ono što semikopulativne glagole (2) čini sličnim kopulativnim (1) jeste to što se njima predikativni sadržaj (kvalifikacija [2a] ili identifikacija [2b]) posredno pripisuje subjektu, te konkretizuju to pripisivanje na vremensko-modalnom planu i na planu potvrdnosti / odričnosti. Ono što ih razlikuje od kopulativnih glagola jeste njihova semantika. Semikopulativni glagol ima svoje određeno značenje, kojim se precizira tip pripisivanja i koje se dopunjuje imeničkim ili pridevskim izrazom (npr. smatrati znači „pripisivati datom pojmu svojstva koja mu ne moraju pripadati“). Zatim, oni, za razliku od kopulativnih, koji su neprelazni (1), mogu biti i prelazni, kada se predikativni sadržaj pripisuje objekatskom pojmu (2b).

U engleskom jeziku termin kopulativni glagol (copular ili copulative verb) rezervisan je kako za glagol biti, tako i za druge glagole sa sličnom funkcijom (npr. osećati se, izgledati)[3].

Leksičko-semantičke grupe semikopulativnih glagola[uredi | uredi izvor]

Semikopulativni glagoli imaju svoja određena značenja, za razliku od kopulativnih, a ona se mogu klasifikovati na više načina. Govoreći o predikativnom instrumentalu, M. Ivić[4] navodi sledeće grupe glagola u kojima se on javlja, a koje znače:

a. dovesti nekoga / nešto u izvesno novo stanje (učiniti, stvoriti);

b. dati kome nov položaj (postaviti);

v. pridavati datom pojmu svojstva koja mu ne moraju pripadati (smatrati);

g. uzeti na sebe prividan lik (pretvoriti se, napraviti se);

d. dati kome izvesno ime (nazivati, zvati);

đ. steći nova svojstva (postati).

Razmatrajući dopune prelaznim i povratnim semikopulativnim glagolima, A. Ilić[2] izdvaja leksičko-semantičke grupe semikopulativnih glagola, i pritom ih iscrpno ilustruje primerima. U Tabeli 1 dat je njen predlog leksičko-semantičke klasifikacije prelaznih i povratnih semikopulativnih glagola.


Tabela 1

Glagoli oslovljavanja i imenovanja („dati ime, naziv; osloviti kakvim imenom, nazivom“) zvati (se), nazvati (se), prozvati (se), krstiti, nasloviti, (na)denuti
Krste ga velikim svesvetskim pesnikom.

Knjigu je naslovio „Avanture nevaljale devojčice“.

Kreativni glagoli („dovesti u novo stanje“) učiniti, načiniti, praviti, napraviti
I tebe tako pametnog načini magarcem.

To ga je učinilo moćnijim.

Glagoli modifikacije subjekta izdati se, izdavati se, napraviti se, načiniti se, predstaviti se
On se izdavao za potomka vladara Brankovića.

On se devojkama predstavljao kao doktor medicine.

Glagoli modifikacije statusa objekta izabrati, proglasiti, postaviti, krunisati, unaprediti
Stefana je krunisao za cara srpski patrijarh Joanikije.

Nije ga unapredio za narednika.

Glagoli misaonih procesa („pripisivati datom pojmu svojstva koja mu ne moraju pripadati“) smatrati, držati, gledati
U pripoveci Jakšića uvek gledamo kao lirskog pesnika.

Ljudi drže samo njega za junaka.

Glagoli intelektualne procene i izricanja stava oceniti, označiti, okarakterisati, naći
Osamnaesti vek je obeležen kao vek prosvećenosti.

Lekar je našao bolest opasnom.

Glagoli osećanja osećati se
Nisam se više osećao nadmoćan.
Glagoli percepcije („imati utisak“) učiniti se, činiti se, doimati se, dojmiti se
Uvek se prošlost čini kao neki sjajni raj.

Članak mi se dojmio vrlo zanimljivim.

Glagoli mogu biti semikopulativni u svom primarnom značenju (npr. imenovati: 1.a. zvati, naz(i)vati, osloviti, oslovljavati nazivom, imenom), ali takođe to mogu biti tek u svom sekundarnom značenju (npr. naći: 12.b. oceniti, proceniti), dok su u primarnom punoznačni. Zbog ovoga je veoma teško stvoriti potpun spisak semikopulativnih glagola.

Dopunski predikativ[uredi | uredi izvor]

Dopunski predikativ je rečenični konstituent koji dopunjava neprelazni ili prelazni semikopulativni glagol, a čiji se sadržaj posredno, preko semikopulativnog glagola, pripisuje subjektu, odnosno objektu.

Tip predikativa[uredi | uredi izvor]

(3a) Proglasili su ga carem.

(3b) Pera se Lazi učinio Marko.

(4) Nebo postaje rumeno.

Predikativ uz semikopulativne glagole može biti imenički (3) ili pridevski (4). Kada je u pitanju imenički predikativ, njegov sadržaj može biti kvalifikacioni (3a), ali i identifikacioni (3b). Pridevskim predikativom izriče se kvalifikacija subjekta ili objekta.

U literaturi[5] govori se i o priloškom dopunskom predikativu, kada se u funkciji dopunskog predikativa nađe prilog kvalifikativnog tipa kojim se „referiše o specifičnom stanju nosilaca denotirane aktivnosti, odnosno situacije“ (5). Međutim, obično se glagol u ovakvoj konstrukciji ne smatra semikopulativnim – on umesto dopunskog predikativa zahteva prilošku dopunu za način.

(5) Ceo taj predeo izgleda nestvarno.

Oblik predikativa[uredi | uredi izvor]

Padež[uredi | uredi izvor]

Semikopulativni glagol se može dopuniti predikativom u obliku:

(I) nominativa: Onaj dečko se zove Marko.

(II) instrumentala: Marko se osećao ponosnim.

(III) za + akuzativ: Proglasili su ga za cara.

(IV) kao + nominativ / akuzativ: Važio je kao hrabar i plemenit. / Okarakterisali su ga kao hrabrog i plemenitog.

(V) akuzativa [arhaično]: Srebrno sedlo ne čini konja dobra.

Koji će oblik predikativa biti upotrebljen, zavisi od nekoliko faktora – u prvom redu od samog glagola, odnosno njegove semantike. Tako M. Ivić[4] konstatuje da se predikativni instrumental „upotrebljava danas najviše uz glagole koji znače netačno ili bar sasvim subjektivno pridavanje, pripisivanje izvesnog svojstva subjektu“. U našoj literaturi[2] uobičajena je i klasifikacija semikopulativnih glagola prema obliku predikativa (tzv. sintaksičke klase semikopulativnih glagola [v. Tabela 2]), zasnovana na već pomenutim leksičko-semantičkim grupama glagola.


Tabela 2

Sintaksičke klase semikopulativnih [SK] glagola
Leksičko-semantičke grupe SK glagola Oblik dopunskog predikativa [DP]
Kreativni glagoli + DP u instrumentalu:

I tebe tako pametnog načini magarcem / *magarac.

Glagoli oslovljavanja i imenovanja

Kreativni povratni glagoli

Glagoli osećanja

Glagoli percepcije

+ DP u nominativu / instrumentalu:

Krste ga velikim svesvetskim pesnikom / veliki svesvetski pesnik.

Napravio se budala / budalom.

Osećao se ponosan / ponosnim.

Učinio mi se neobičan / neobičnim.

Glagoli modifikacije statusa objekta

Glagoli misaonih procesa

Glagoli intelektualne procene i izricanja stava

+ DP u konstrukciji za + akuzativ / instrumentalu:

Proglasili smo ga za cara / carem.

Smatramo ga za cara / carem.

Pri ovakvoj klasifikaciji semikopulativnih glagola izostavlja se oblik predikativa kao + nominativ / akuzativ. Ovaj oblik je posebno karakterističan za glagole intelektualne procene i izricanja stava (6,7), kao i za glagole percepcije (8, 9).

(6) Ocenili su ga kao najboljeg od najboljih.

(7) Osamnaesti vek je obeležen kao vek prosvećenosti.

(8) Delovao im je kao Spajdermen.

(9) Soba mu je izgledala kao vrhunac raskoši.

Na oblik predikativa, pored semantike glagola, utiču i sintaksički faktori: pre svega prelaznost glagola. Prelazni glagoli češće se kombinuju sa predikativom u obliku konstrukcije za + akuzativ ili instrumentala, dok se povratni glagoli češće kombinuju sa predikativnim nominativom. Ovakva distribucija oblika predikativa uslovljena je težnjom da se u rečenici izbegne dvosmislena interpretacija subjekta. Ako se uz prelazni glagol upotrebi predikativni nominativ (npr. Zovu ih derviška deca), dolazi do formalnog poklapanja dopunskog predikativa sa potencijalnim subjekatom, te je stoga češći i ekonomičniji oblik instrumentala (isp. Zovu ih derviškom decom).[2]

Na gubljenje predikativnog akuzativa (koji se danas javlja samo u knjiškim primerima) takođe utiču sintaksički razlozi: težnja ka formalnom diferenciranju. Naime, kada je u pitanju prelazni semikopulativni glagol, predikativni akuzativ se formalno poklapa sa pravim objektom, pa stoga biva zamenjen predikativnim instrumentalom (isp. Srebrno sedlo ne čini konja dobra / dobrog i Srebrno sedlo ne čini konja dobrim) [Gortan-Premk (1971), str. 127).[2]

Kongruencija[uredi | uredi izvor]

(10) Marija mi se čini plemenitom.

(11) Marija Miloša smatra plemenitim.

(12) Miloš je postao druželjubiv.

Ako je pridevska jedinica u funkciji dopunskog predikativa, ona kongruira u rodu i broju sa subjektom, ako je u pitanju neprelazni glagol (10), ili sa objektom, ako je u pitanju prelazni glagol (11). Ako pridevska jedinica razlikuje vid i nalazi se u obliku pozitiva, ona stoji u neodređenom vidu (12). Pridevska jedinica ne kongruira u padežu sa subjektom, odnosno objektom. U kom će padežu biti pridevska jedinica u funkciji dopunskog predikativa, zavisi pre svega od semantike glagola, kao i od raznih sintaksičkih faktora.

Dopunski predikativ i aktuelni kvalifikativ[uredi | uredi izvor]

(13) Marko je postao plašljiv.

(14) Marko je stigao uplašen.

(15) Mariju smo zatekli bolesnu.

(16) Ana se osetila ponosnom.

(17) Ana je koračala ponosna. [Ana je koračala podignute glave.]

Dopunski predikativ je rečenični konstituent koji dopunjava semikopulativni glagol (13), dok je aktuelni kvalifikativ obično odredbenog tipa (iako može biti i dopunskog[traži se izvor] ) i odnosi se na nekopulativni predikat (14).

Ako je konstituentska jedinica pridevskog tipa, ona u funkciji dopunskog predikativa stoji u tačno određenom padežu – dakle, ne kongruira u padežu sa imeničkom rečju, već samo u rodu i broju (16); dok u funkciji aktuelnog kvalifikativa kongruira sa imeničkom rečju u rodu, broju i padežu (17). U oba slučaja, ako razlikuje vid, stoji u obliku neodređenog vida.

Pridevske jedinice u funkciji ova dva rečenična člana nailaze na svojevrsna leksičko-semantička ograničenja. Naime, u funkciji dopunskog predikativa uglavnom se nalaze pridevi koji označavaju duhovne osobine (dobar, vredan, sposoban i sl.), kao i fizičke osobine sa subjektivnijim značenjem (visok, ružan), dok su u funkciji aktuelnog kvalifikativa pridevi koji označavaju fizičke osobine ili stanja podložna objektivnoj proceni (živ, mrtav, bolestan i sl.), kao i duhovne osobine koje se mogu ispoljiti kroz ponašanje (izbezumljen, zadovoljan)[6] [Marković (2011), str. 35–36]. Tako pridev ponosan u primeru (16) označava unutrašnje osećanje, a u primeru (17) odnosi se na fizičko ispoljavanje tog unutrašnjeg osećanja, tj. na ponašanje nosioca situacije.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Stanojčić, Živojin; Popović, Ljubomir (1992). Gramatika srpskog jezika za gimnazije i srednje škole. Beograd: Zavod za udžbenike. str. 227. 
  2. ^ a b v g d Ilić, Aleksandra (2001). Dopune prelaznim i povratnim semikopulativnim glagolima u srpskom i hrvatskom književnom jeziku (magistarski rad u rukopisu)|format= zahteva |url= (pomoć). Beograd: Filološki fakultet. 
  3. ^ Crystal, David. A Dictionary of Linguistics and Phonetics (6th izd.). 
  4. ^ a b Milka Ivić (2005). Značenja srpskohrvatskog instrumentala i njihov razvoj(sintaksičko-semantička studija). Beograd: SANU – Institut za srpski jezik. 
  5. ^ Piper, Predrag; et al. (2005). Sintaksa savremenoga srpskog jezika. Prosta rečenica. Beograd – Novi Sad: Institut za srpski jezik SANU – Beogradska knjiga – Matica srpska. str. 494—495. 
  6. ^ Aleksandra Marković (2011). Dva srodna rečenična konstituenta, u: Naš jezik XLII / 3–4. Beograd: Institut za srpski jezik SANU.