Državno pravobranilaštvo Austrije

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Državno pravobranilaštvo Austrije, odnosno, doslovno prevedeno - Finansijska prokuratura (zastupništvo) (nem. Finanzprokuratur) je državni organ koji vrši Funkciju državnog pravobranilaštva u Republici Austriji.

Finansijska prokuratura je poseban državni organ u Republici Austriji. U organizacionom smislu je vezana za Ministarstvo finansija, mada je zapravo samostalan organ, uređen posebnim zakonom.

Nastanak institucije[uredi | uredi izvor]

U Austriji još od 1489. godine postoji poseban organ za zastupanje vladara pred sudom u imovinskopravnim sporovima, koji je preuzeo poslove od upravnika vladarevog imanja, koji je do tada jedini štitio imovinske i fiskalne interese vladara. Ovaj organ, pod nazivom Fiškal (Fiscalat), istovremeno je obavljao javnotužilačku i državnopravobranilačku funkciju. Od 1850. godine, kada je u Austriji formiran poseban javnotužilački organ, isključivo državnopravobranilačku funkciju vrši Finansijska prokuratura (Finanzprocuratur).[1]

U svom sadašnjem obliku državno pravobranilaštvo u Austriji, odnosno Finansijska prokuratura, osnovana je 1945. godine, a njena organizacija nedavno je novelirana zakonom iz 2008. godine.

Nadležnosti[uredi | uredi izvor]

Nadležnosti Finansijske prokurature su:

- Zastupanje ex lege pred domaćim, stranim i međunarodnim sudovima i organima uprave Republike Austrije, kao federalne države, i svih njenih organa, kao i javnih ustanova u osnivanju od strane federalne države, u svim imovinskopravnim stvarima i kada se radi o zaštiti javnog interesa;

- Zastupanje po punomoćju država članica federacije, jedinica lokalne samouprave, nevladinih organizacija i javnih preduzeća i ustanova.

- Razmatranje vansudskih zahteva za naknadu štete prouzrokovane radom državnih organa i zaključenje vansudskih poravnanja u ime države;

- Davanje pravnih mišljenja na nacrte zakona i drugih opštih pravnih akata;

- Davanje pravnih mišljenja državnim organima o imovinskopravnim pitanjima i o pitanjima javnog prava.

Organizacija[uredi | uredi izvor]

Na čelu Finansijske prokurature nalazi se predsednik (nem. Präsidenten), državni službenik na položaju, koji se bira na javnom konkursu iz reda lica koja ispunjavaju uslove propisane za nosioce pravobranilačke funkcije u Finansijskoj prokuraturi. Predsednik organizuje rad Finansijske prokurature, bira i raspoređuje nosioce pravobranilačke funkcije, te rukovodi kadrovskom politikom i administrativnim poslovima Finansijske prokurature, uz pomoć generalnog sekretara.

Osnovne poslove Finansijske prokurature, zastupanje i savetovanje, obavlja četrdesetak nosilaca državnopravobranilačke funkcije, prokuratori-zastupnici (nem. Prokuraturanwalt). Oni su raspoređeni u osam specijalizovanih odeljenja (nem. Geschäftsfeld), prema materiji kojom se bave. Na čelu svakog odeljenja nalazi se po jedan glavni prokurator-zastupnik (nem. Leitender Prokuraturanwalt), koji se biraju na javnom konkursu.

Prokuratori-zastupnici su visokokvalifikovani pravnici, koji, pored pravosudnog ispita i relevantnog radnog iskustva, moraju imati položen i poseban ispit za rad u ovoj službi (nem. Prokuratursprüfung). Taj poseban ispit službenici Finansijske prokurature koji obavljaju poslove pravnog zastupanja moraju položiti najkasnije pet godina od početka rada u Finansijskoj prokuraturi, jer im u protivnom prestaje radni odnos. Nakon polaganja tog posebnog ispita i još tri godine rada u Finansijskoj prokuraturi, ti službenici mogu biti postavljeni na slobodno mesto prokuratora-zastupnika.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Milan Marković, Nadležnosti i ovlašćenja javnog pravobranilaštva u zastupanju, Zbornik radova: Nadležnost i razgraničenje nadležnosti sudova, Glosarijum, Beograd 2006.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Jovan Prodanović, Uređenje državnog pravobranilaštva u uporednom pravu, Bilten Republičkog javnog pravobranilaštva, broj 1/2014, Beograd


Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]