Drugi baronski rat

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Drugi baronski rat
Deo Istorija Engleske u srednjem veku
Vreme1264-1267
Mesto
Ishod pobeda rojalista
Sukobljene strane
Kraljevina Engleska Ustanici
Komandanti i vođe
Henri III Plantagenet
Edvard I Plantagenet
Simon V Monfort

Drugi baronski rat naziv je za građanski rat u Engleskoj koji je trajao od 1264. do 1267. godine. Ustanike je predvodio Simon V Monfort koji je u bici kod Levera uspeo zarobiti kralja Henrija i nakratko preuzeti vlast. Kraljeve snage predvođene princem Edvardom nanele su Simonu poraz kod Ivšema čime je ustanak ugušen.

Uzroci[uredi | uredi izvor]

Smrt Simona Monforta kod Ivšema

Vladavina Henrija III (1216-1272) zapamćena je po ustavnoj krizi. Henri je bio slab vladar. Na njega su tokom čitave vladavine uticali prijatelji, miljenici i rođaci. Bio je pobožan čovek te nije mogao odbiti papin zahtev da krene u rat protiv Fridriha II Hoenštaufena. Za papu je prikupljao velike svote novca u Engleskoj. Baroni su najpre pokušali da ubede Henrija da pametnije troši novac i da poštuje odredbe Velike povelje sloboda svog oca Jovana bez Zemlje. Kada im to nije pošlo za rukom, odbili su da mu plaćaju porez. Na čelo ustanika stao je Simon V Monfort. Na proleće 1258. godine kralj Henri ΙII je, ne obazirući se na rđavu prošlogodišnju letinu, od barona zatražio trećinu čitavih prihoda zemlje. Tada je došlo do preloma. Naoružani baroni dolaze na zasedanje u Vestminster i nateraju kralja da odredi 24 čoveka radi sprovođenja opšte političke reforme. Komisija dvadesetčetvorice je iste godine u Oksfordu podnela projekat novog ustava, tzv. „Oksfordski statuti“ koje su u Engleskoj zaveli baronsku oligarhiju. Sva vlast preneta je na petnaestoricu barona bez čije saglasnosti kralj nije mogao doneti odluke. Veliko veće je ukinuto i zamenjeno malim većem od dvanaest lica koja su birali baroni. Time sukobi nisu okončani. Obe strane prikupljaju svoje snage za rat.

Rat[uredi | uredi izvor]

Monfortove snage zauzimaju veći deo jugoistočne Engleske do 1263. godine. U bici kod Luisa Henri je poražen i zarobljen. Kralj nije svrgnut, ali je Monfort preuzeo vlast u zemlji. Tokom Monfortove kratkotrajne vladavine dolazi do razvoja engleskog parlamenta. On je sada obuhvatao i slojeve koji nisu pripadali plemstvu. Henri i njegov sin Edvard i dalje su bili u kućnom pritvoru. U narednom periodu, postojala je velika mogućnost da dođe do prevrata i da od kraljevine nastane republika. Međutim, mnogi baroni koji su u početku podržavali Monforta počeli su da sumnjaju u ispravnost njegove borbe. Petnaest meseci kasnije, Henrijev sin Edvard I (1272-1307) oslobodio se zarobljeništva i pokrenuo rat protiv Simona. Odlučujuća bitka vođena je kod Ivšema 1265. godine. U bici je stradao Monfort, a Edvardove snage odnose veliku pobedu. Šest meseci kasnije, rojalisti osvajaju i zamak Kenilvort čime je rat završen. Monfortovim snagama dozvoljeno je da se izvuku iz zamka. Henri je vraćen na presto. Žrtve rata procenjuju se na oko 15.000.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Istorija srednjeg veka, Sidni Peinter, Klio, 1997. godina