Evropska socijalna povelja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
svetlo zeleno = Članovi od 1961. godine ; tamno zeleno = revidentirane članice; sivo = zemlje koje nisu članice Saveta Evrope

Evropska socijalna povelja je konvencija Saveta Evrope, potpisana 18. oktobra 1961. u Torinu, a revidirana 3. maja 1996. u Strazburu, koja utvrđuje prava i slobode i uspostavlja sistem kontrole koji garantuje njihovo poštovanje od strane država potpisnica. Revidirana povelja stupila je na snagu 1999. godine i postepeno zamenjuje prvobitni ugovor iz 1961. godine. Protokol iz 1995. godine koji predviđa sistem kolektivnih žalbi omogućava Evropskom odboru za socijalna prava da podnese žalbe zbog kršenja ove Povelje[1].

Korišćenje[uredi | uredi izvor]

Povelja je osnovana radi poboljšanja Evropske konvencije o ljudskim pravima koja se uglavnom bavi građanskim pravima . Temeljna prava utvrđena Poveljom su socijalna prava : stanovanje, zdravstvo, obrazovanje, zaposlenje, radni uslovi, smanjenje radnog vremena, pravo na štrajk, kolektivni ugovor, jednaka plata za ekvivalentni rad, materinski dodatak, pravna i socijalna zaštita, socijalna pomoć, kretanje ljudi, nediskriminacija, zaštita od siromaštva i socijalne isključenosti, kao i prava radnika migranata i osoba sa invaliditetom[2]. Države potpisnice povolje podnose godišnji izveštaj u kome navode kako sprovode Povelju u zakonu i praksi.

Evropska socijalna povelja ima nadnacionalnu dimenziju jer se zemlje potpisnice obavezuju da će je poštovati. Barem tako predlaže Povelja iz 1961. godine, ali kada države podnesu izveštaje Evropskom komitetu za socijalna prava, on daje preporuku dotičnoj državi ako treba da se izvrše promene. Pored toga, predstavnike biraju predstavnici Saveta ministara (predstavnici ministara spoljnih poslova država članica) čiji rad priprema rad vladinog komiteta.

Evropski komitet za socijalna prava[uredi | uredi izvor]

Evropski odbor za socijalna prava odgovoran je za utvrđivanje da li su nacionalni zakoni i prakse u skladu sa Poveljom. Sastoji se od 15. nezavisnih i nepristrasnih članova koje bira Odbor ministara Saveta Evrope na mandat od šest godina, koji se može obnoviti jednom. Određene organizacije su ovlašćene da podnesu žalbu Evropskom odboru za socijalna prava. Pritužbu ispituje onaj koji odlučuje o njenoj prihvatljivosti.

Države potpisnice revidiranog ugovora[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Carole Benelhocine, The European Social Charter (Council of Europe, 2012) pp. 77-78
  2. ^ European Social Charter, Article 15

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]