Edita od Veseksa

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Edita od Veseksa
Edita od Veseksa
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1025.
Mesto rođenjaNormandija, Francuska
Datum smrti18. decembar 1075.(1075-12-18) (49/50 god.)
Mesto smrtiVestminster, Kraljevina Engleska
GrobVestminsterska opatija
Porodica
SupružnikEdvard Ispovednik
RoditeljiGodvin od Veseksa
Gita od Veseksa
Dinastijadinastija Godvin
Engleska kraljica
Period23. januar 1045 - 4. januar 1066.
PrethodnikEma Normandijska
NaslednikEdita od Mersije

Edita od Veseksa (oko 1025 – 18. decembar 1075) bila je kraljica Engleske, odnosno supruga kralja Edvarda Ispovednika.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rodila se u anglosaksonskoj plemićkoj porodici, odnosno kao dete grofa Godvina od Veseksa, najmoćnijeg od svih feudalnih magnata Engleske u svoje vreme. Edita je bila obrazovana u manastiru Vilton Abej, kome je ostala privržena u kasnijim godinama života te finansijski potpomagala njegovo održavanje i dogradnju.

Kada se 1042. godine anglosaksonski princ Edvard vratio iz izgnanstva i preuzeo presto, sklopio je brak s kćeri najmoćnijeg feudalca kako bi potvrdio svoju krunu. Njih dvoje su se svečano venčali u Vestminsterskoj opatiji. Kao jedna od retkih anglosaksonskih kraljevskih supruga, bila je formalno krunisana za kraljicu.

Brak je trajao sledeće dve decenije, ali u njemu nije bilo dece. Neki od kasnijih hroničara su ga tumačili time da nikada nije bio konzumiran, bilo zbog Edvardove duboke antipatije prema Editinoj porodici, bilo zbog zaveta čednosti. Kada se 1051. godine Godvin posvađao s kraljem i otišao u izgnanstvo, Edita je nakratko poslana u ženski manastir; istoričari pretpostavljaju da se kralj nadao kako može ishoditi poništenje braka i pronaći novu suprugu. Međutim, već sledeće godine se Edita vratila na dvor i postala jedan od njegovih najbližih savetnika; većina izvora navodi kako je odnos između dvoje supružnika od tada bio gotovo potpuno skladan.

Preko nje je brat Harold ishodio mesto grofa Nortambije 1055. godine za svog brata Tostiga. Ta se odluka kasnije pokazala kobnom po dinastiju, s obzirom da je Tostig tamo postao izuzetno omražen, a što je 1064. godine dovelo do ustanka protiv njegove vlasti. Severnjacima, koji su za novog grofa izabrali Haroldovog šuraka Morcara, kralj je nakon dugog razmišljanja, a na Haroldov nagovor, ispunio zahtev. Edita je bila besna zbog te odluke, a Tostig je otišao u izgnanstvo odakle je organizovao pobunu koja će dovesti do norveške invazije i njegove pogibije u bici kod Stamford Bridža 1066. godine.

Nakon što joj je 5. januara 1066. umro muž, novim kraljem je postao Harold. Ta je odluka, pak, bila povod normanskom vojvodi Vilijamu da pokrene invaziju Engleske s ciljem da osvoji englesku krunu. U bici kod Hejstingsa 14. oktobra je poginuo Harold i njegova braća Gyrt i Leofin. Jedini Editin brat koji je uspeo preživeti bio Vilfnotu, ali samo zato što se od 1051. godine nalazio kao talac u Normandiji.

Za vreme ili neposredno nakon tih događaja, Edita je dala izraditi istorijski tekst "Život kralja Edvarda" koji se smatra najopsežnijim, iako ne i najobjektivnijim izvorom podataka o njenom životu. U njemu se nastojala prikazati kao pobožnom i čednom vladarkom koja je podržavala svog supruga. Knjiga strašnog suda, koja je izrađena nakon njene smrti, pak navodi da je bila najbogatija žena u Engleskoj, odnosno među četiri najbogatije ličnosti u Engleskoj - iza Edvarda, Harolda i Stiganda, nadbiskupa Kenterberija.

Porodično stablo[uredi | uredi izvor]

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
4. Wulfnoth Cild
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
2. Godvin od Veseksa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
1. Edita od Veseksa
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
6. Thorgil Sprakling
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Gita
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  • Barlow, Frank (1997) Edward the Confessor, Yale University Press: London
  • Stafford, Pauline. Queen Emma and Queen Edith: Queenship and Women's Power in Eleventh-Century England. . Blackwell. 1997. ISBN 978-0-631-16679-5. .