Erne Lanji

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Erne Lanji
Lični podaci
Datum rođenja(1861-06-19)19. jun 1861.
Mesto rođenjaPešta,  Austrijsko carstvo
Datum smrti10. mart 1923.(1923-03-10) (61 god.)
Mesto smrtiSubotica,  Kraljevina SHS
Zanimanjekompozitor, muzički pedagog i muzičar

Erne Lanji (mađ. Lanyi Ernő; (Pešta, 1861Subotica, 1923), bio je mađarski kompozitor, muzički pedagog i muzičar.[1]

Život i rad[uredi | uredi izvor]

Rodio se u Pešti 19. juna 1861. godine, u porodici bogatog veletrgovca. Ljubav prema muzici je nasledio od svojih roditelja. Posle očeve smrti odlazi sa majkom u Pariz. U svojoj četrnaestoj godini beži u Beč, gde uči muziku. Iz Beča nezadovoljan odlazi na dalje usavršavanje po evropskim gradovima, gde postaje učenik tada najpoznatijih muzičara (List, F. Hiler, Kesler...). Kao dirigent i muzičar radio je u bečkom pozorištu „Ring”, u pozorištu u Miškolcu, kao učitelj horskog pevanja u Pešti, dirigent u Koložvaru, Stonom Beogradu i Egeru.

U Suboticu prvi put dolazi 1885. godine, i radi kao dirigent u pozorištu, u kojem samo jednu sezonu tj. do 1886. godine, a 1. marta 1906. staje na čelo Muzičke škole. Gradski savet, posle smrti Ferenca Gala, moli Lanjija da zauzme tu dužnost. Lanji je reorganizovao ustanovu muzičke škole i podigao je na visoki nivo. Reorganizovao je i delatnost Zanatskog pevačkog društva. Umesto crkvenog orkestra osnovao je i Gradski orkestar. Osnovao je i Radničko pevačko društvo, Ludoško pevačko društvo, pripremao je i Srpsko pevačko društvo za učešće na Bačvanskom takmičenju srpskih pesama, gde je ovo društvo osvojilo prvu nagradu. Godinu dana je radio na izradi statuta Muzičke škole, koja je priznata od strane Gradskog saveta 30. aprila 1908. godine. Pre svega komponovao je umetničku muziku koju je narod prozvao narodnom zbog velike popularnosti. Zahvaljujući njemu, u to vreme je u Subotici gostovao Bela Bartok i Pablo Kazals. Njegov se uticaj nije pružao samo na mađarsku horsku literaturu, nego i na radnički pokret. Pevačko društvo Sindikata prehrambenih radnika izabralo je znamenje Lanjijevu pesmu: „Nek se ori pesma”.

Po njemu je nazvana jedna ulica u Paliću i Kulturno umetničko društvo u Subotici.

Penzionisan je 24. avgusta 1919. godine, od kada je radio kao dirigent u crkvi sv. Terezije do svoje smrti 10. marta 1923. godine.

Postoji Grobnica Ernea Lanjija u Subotici.

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Grobnica Ernea Lanjija”. Međuopštinski zavod za zaštitu spomenika kulture Subotica. Pristupljeno 9. 2. 2020. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]