Pređi na sadržaj

Esej u pokretu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Predstava „O s(a)vesti-esej u pokretu o Dadi Vujasinović”
Predstava „O s(a)vesti-esej u pokretu o Dadi Vujasinović”
Predstava „O s(a)vesti-esej u pokretu o Dadi Vujasinović”
Predstava „Sestre po oružju”

Esej u pokretu je nova forma izvođačke umetnosti, koncept pozorišne i plesne autorke Sanje Krsmanović Tasić, koji nastaje kroz istraživački postupak i kao rezultat ima dokumentarističko-umetničku formu. U njemu se kroz scene i scenske fragmente pripovedaju istiniti događaji i pojave uz kritičko promišljanje njihovog nastanka i posledica.

Esej u pokretu se uvek prikazuje kroz prizmu lične istorije stavljene u kontekst društvenih događaja koje su na nju direktno uticali. Može se smatrati za podvrstom „pozorišnog eseja”, iako sadrži snažne fizičke i koreografske segmente, kroz pokret, igru i kretanje kao osnovne forme umetničkog izražavanja.

Kao i svaki esej, i „pozorišni esej” sadrži fusnote koje se prikazuju na kraju, tokom ili na samom početku eseja-predstave. Publika uvek ima priliku da bira redosled kojim će se fusnote razotkrivati ili prikazivati u prostoru, kroz tekst, video rad, scenu, intervenciju u prostoru, performans, interakciju ili na neki drugi neočekivani način. Ova forma je edukativno-umetnička i doprinosi živoj energiji i interakciji između publike i izvođača.

Prvi esej u pokretu „Priče hleba i krvi” („Tales of Bread and Blood”)[traži se izvor] Sanje Krsmanović Tasić doživeo je svoju svetsku premijeru na Magdalena Festivalu ”Nasledstvo i izazovi-25 godina Magdalena Projekta” („Legacy and Challenge”), u Kardifu, Vels 20. avgusta 2011. godine.

Autorka nastavlja da razvija ovaj scenski izraz kroz predstave “O s(a)vesti-esej u pokretu o Dadi Vujasinović” (2014) u koji započinje fusnotama, a završava samim esejom u pokretu, i “Sestre po oružju/Sisters in Arms”, prve srpsko-novozelandske ko-produkcije Hleb Teatra i Ake Ake Teatra iz Danidna (Dunedin) sa Novog Zelanda.[1][2]

Nagrade[uredi | uredi izvor]

  • Predstava “O s(a)vesti-esej u pokretu o Dadi Vujasinović” je jula 2014. nagrađena priznanjem „Branislav B. Čubrilović”, koja se dodeljuje autoru sa najhrabrijim i najinovativnijim pristupom umetnosti.
  • Ista predstava je 2015. godine nagrađena Zlatnom maskom (GRAND PRIX Festivala) ART TREMA Festivala u Rumi, gde je predsednica žirija bila Mirjana Karanović. Predstava je na ovom Festivalu dobila i nagradu za najbolju muziku i total dizajn. U obrazloženju nagrade je istaknuta „Sanja Krsmanović Tasić je hrabrim istraživačkim pristupom kroz izuzetno snažno multimedijalno umetničko delo progovorila o problematičnoj i traumatičnoj društvenoj temi političkog ubistva, podstičući time gledaoce da sami potraže odgovor na pitanje – šta je sloboda.”
  • Predstava „Sestre pooružju-esej u pokretu o Prvom svetskom ratu” je ušla u uži izbor Grundtvig nagrade za najbolji edukativno umetnički projekat o Prvom svetskom ratu.

Reč kritike (izbor)[uredi | uredi izvor]

  • Ana Tasić, 2014: POZORIŠTE I SEĆANjE - Ludus:

„(…)Predstava je ostvarena u posebnoj formi fragmentarnog, multimedijalnog scenskog eseja. Reč je i o plesno-dramskom, dokumentarnom delu koje ima izraženu interakciju sa gledaocima. Oni sami biraju tok predstave, odnosno scene koje će glumica igrati. A scene su zamišljene kao fusnote, fundamentalni sastojci ovogličnog i društvenog eseja. Scenske fusnote su intrigantno rešenje koje je Sanja Krmanović Tasić postavila u svojoj prethodnoj predstavi „Pričehleba i krvi”, no samo u jednom njenom delu, dok je taj postupak ovde proširen, kroz čitavu predstavu. Predstava „O s(a)vesti” ima četrnaest mogućih fusnota: SFRJ, Blok, Godine, Rad/tna biografija, Etika, Lično, Lada, Čips i pivo, Istraga, Gliste, Utisak, Položaj tela, Govor, Danas. One su međusobno različite, i formalno i stilski i tematski, što gradi važnu dinamiku predstave, neizvesnost u izvođenju svake scene.”[3]

„(…)Teoretičari i praktičari različitih varijanti teatra surovosti, između ostalih Antonen Arto, Hauard Barker i Sara Kejn, surovost na sceni su videli kao put do istine i spasenja kanceroznog društva u metastazi. Predstava „O s(a)vesti” Sanje Krsmanović Tasić sigurno se nalazi na tom putu, borbe za pravednije društvo, krozbolnu, ali neophodnu konfrontaciju sa neraščišćenim računima iz naše nedavne prošlosti.”

  • Aleksandra Glovacki, 2014. Emisija „Kultura”, Radio Beograd, Program 202:

“Svaki fragment je dramaturški precizno uobličen u celinu, njihovim ređanjem postiže se jaka ritmičnost, a publika je dodatno uvučena u događanje time što sama bira redosled fusnota. Sam esej, Sanjin bezglasni i plesni prolazak kroz čitavu priču dolazi na kraju, kao kruna ovog autentičnog i teatarski značajnog postupka. Ovo je uzbudljiva predstava, maštovita, emotivna. Osvešćujuća.”

  • Ana Tasić, 2014: „Preispitivanje kao oblik aktivizma” LICE U LICE Br.22:

„Primer za tu izuzetno kvalitetnu, a u svakom smislu nezavisnu scenu jeste i samostalni rad Sanje Krsmanović Tasić, glumice koja je bila u Dah teatru, ali je nedavno krenula putem solističkih, nezavisnih, angažovanih projekata. Ona se (auto)kritički, angažovano bavi bitnim društvenim pitanjima, a fizički pripada nezavisnoj, van institucionalnoj sceni. Nedavno je na sceni Bitef teatra premijerno izvedena njena zaista upečatljiva, društveno i estetski važna predstava Esej u pokretu o Dadi Vujasinović, novinarki koja je pod nerazjašnjenim okolnostimas tradala u vihoru brutalnih devedesetih. Ova predstava je možda najbolji primer za inspirativnu, društveno važnu, aktivističku, umetnički vrednu i produkcijski potpuno nezavisnu scensku praksu.”

  • Goran Cvetković, 2014: Radio Beograd, štampano u Novom Magazinu I BETON-u:

„Sve scene su visoko poetske, pozorišno maštovite i vrlo, vrlo sugestivne. Veliki rad cele ekipe saradnika autorke i performerke Sanje Krsmanović Tasić, umnogome se isplatio. Blagost i ljudska toplina koji daju osnovni ton cele predstave, pravi je način duboke POBUNE protiv nasilja i smrti, koju treba da sugeriše ovaj značajan poduhvat. Autorka je pokazala i veštinu i darovitost u izboru sredstava izraza, ali najvažnije je što je svojim plemenitim delom približila hrabri i tragični lik Dade Vujasinović publici i stvorila neizbrisiv spomen ovoj hrabroj i tragičnoj mladoj ženi, koja je platila mnoge račune vremena u kome je iskušavala sile mraka u kome je nestala. Zahvaljujem na ovakvom radu i čestitam na moralnom i umetničkom stavua utorke. BRAVO!”

  • Teri Mekteviš, „Theatre Review”, Dunedin Arts:

„U predstavi „Sestre po oružju” otkrivamo jedan direktan, skoro skroma npristup, ali tako uglačan i inovativan. Njihova laka komunikacija sa publikom se završava sa fusnotama. Dvadesetak tema je projektovano na zidu, dok glumci sede ispred nas i pozivaju naša pitanja. Mi biramo da čujemo o srpskim običajima; kada su igrali u Srbiji, publika je želela da sazna nešto više o „haki”.”

„Ovo je trascdentno pozorište koje uspeva u tome da ostvari svoj cilj, pomažući ljudima da se međusobno razumeju, zaustavljajući krugove rata i nasilja. Publika je entuzijastična u svom aplauzu. Ovo delo je neverovatno važno. Uzeti nešto strašno kao rat i od toga stvoriti nešto toliko pokretačko i potresno.”

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „22. MAJ / O S(A)VESTI – Esej u pokretu o Dadi Vujasinović / IZVOĐENJE NA ENGLESKOM”. Bitef teatar. Pristupljeno 5. 9. 2016. 
  2. ^ „Esej u pokretu o Dadi Vujasinović”. Novosti. Pristupljeno 5. 9. 2016. 
  3. ^ „Kritka Ana Tasić”. Ludus - Pozorišne novine. Arhivirano iz originala 20. 09. 2016. g. Pristupljeno 5. 9. 2016. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]