Pređi na sadržaj

Etičke norme kod psiholoških istraživanja

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rezus makaki u eksperimentu Harija Harlova u istraživanju afektivnog vezivanja kod majmuna. Eksperiment se smatra neetičnim zbog izazivanja zdravstvenih posledica kod majmuna. [1]

Rigorozne istraživačke metode su u samoj srži nauke, pa zato psiholozi značajno vreme posvećuju diskusijama i raspravama o procedurama za prikupljanje i procenjivanje podataka. Takođe se puno raspravlja i o etici naučnih istraživanja – o moralnim principima ponašanja koji rukovode istraživanjima. Udruženja psihologa imaju svoje etičke kodekse koje članstvo mora da sledi (npr. American Psychology Association).

Etička načela u proučavanju ljudskih bića[uredi | uredi izvor]

Kada se proučavaju ljudska bića, potrebno je pratiti sledeće norme:

  • da se poštuje dostojanstvo i dobrobit ispitanika.
  • dobrovoljno učestvovanje, da ispitanici znaju dovoljno o studiji da bi mogli odlučiti da li žele da učestvuju (nekada ne mogu znati sve detalje, jer će to promeniti njihovo prirodno ponašanje).
  • moraju biti zaštićeni od fizičkog ili mentalnog povređivanja.
  • ako postoji neka doza rizika, unapred se moraju upozoriti ispitanici i dati im priliku da odustanu.
  • kod ispitivanja neprijatnih tema (anksioznosti, ljutine, frustriranosti,...) mora se proveriti. potencijalna vrednost studije, razmotriti upotreba drugih alternativnih načina, obavezno debrifovanje na kraju sa objašnjenjem svrhe ispitivanja.

Etička načela proučavanja životinja[uredi | uredi izvor]

Kada se proučavaju životinje, naučnici moraju da slede principe poput:

  • Sticanje, briga, upotreba i odlaganje životinja u skladu sa važećim saveznim, državnim i lokalnim zakonima i propisima i profesionalnim standardima.
  • Moraju da obezbede su svi pojedinci pod njihovim nadzorom koji koriste životinje dobili uputstva o metodama istraživanja i nezi, održavanje i rukovanje vrstama koje se koriste, u meri koja odgovara njihovoj ulozi.
  • Uložiti razumne napore da umanje nelagodnost, infekcije, bolesti i bol subjekata životinja.
  • Koristiti postupak koji životinje izlaže bolu, stresu ili lišenju samo kada je alternativni postupak je nedostupan i cilj je opravdan njegovom budućom naučnom, obrazovnom ili primenjenom vrednošću.
  • Izvoditi hirurške postupke pod odgovarajućom anestezijom i slediti tehnike kako biste izbegli infekciju i umanjili bol tokom i posle operacije. Nastavite brzo kada je prikladno da život životinje bude prekinut, uz nastojanje da se bol smanji na minimum i u skladu sa prihvaćenim procedurama.

Štaviše, psiholozi obučeni za odgovarajuće istraživačke metode i iskusni u nezi laboratorijskih životinja moraju nadgledati sve postupke koji uključuju te životinje i „odgovorni su za obezbeđivanje odgovarajućeg razmatranja njihove udobnosti, zdravlja i humanog tretmana“, kaže se u zakonu.[2][3][4]

Zašto su naučnicima potrebna istraživanja nad životinjama[uredi | uredi izvor]

Psiholozima su potrebna istraživanja zbog:

  • da prouče bazične karakteristike određene vrste
  • da otkriju praktičnu primenu (npr. studije ponašanja životinja pomažu seljacima kako da smanje delovanje štetočina, ptica i jelena, na useve, a da ih ne ubijaju)
  • da se prouče stvari koje se ne mogu ispitivati na ljudima iz etičkih ili praktičnih razloga (npr. na majmunima ispitivanje rane deprivacije i posledica na emocionalni razvoj)
  • da se razjasne teorijska pitanja (npr. duži život žena da se ne pripisuje životnom stilu, kad se vidi da i kod drugih sisara postoji ta razlika između muških i ženskih jedinki)
  • da se unapredi dobrobit ljudi (npr. otkrivanje lekova za smanjenje bola, rehabilitacija neuroloških oštećenja, razumevanje mehanizama koji leže iza gubitka pamćenja i senilnosti)

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Medical Research Modernization Committee | "A Critique of Maternal Deprivation Experiments on Primates"
  2. ^ National Institute of Mental Health. (2002). Methods and welfare considerations in behavioral research with animals: Report of a National Institutes of Health Workshop. (NIH Publication No. 02-5083). Washington, DC: U.S. Government Printing Office. Also online at www.nimh.nih.gov/research/animals.cfm.
  3. ^ Institute of Laboratory Animal Research. (1996). Guide for the care and use of laboratory animals. Washington, DC: National Academy Press. Also online at www.nap.edu.
  4. ^ APA's Guidelines for Ethical Conduct in the Care and Use of Animals are at http://www.apa.org/science/leadership/care/guidelines.aspx.