Žan Buridan
Žan Buridan (oko 1295 - oko 1361) bio je sholastički filozof, Okamov učenik, profesor i rektor Univerziteta u Parizu. Živeo je između 1300. i 1358. godine[1], a tačne godine rođenja i smrti nisu poznate. Vrlo malo se zna o Buridanovom životu. Poznato je da se popeo na Mon Vento znatno pre Petrarke.[2]
Karijera[uredi | uredi izvor]
Buridan je bio filozof nominalist. Bio je logičar pre nego teolog i bavio se pitanjima formalne logike radi njih samih, a ne zbog dokazivanja neke doktrine. U svojim logičkim delima („Sophismata“ i „Consequentiae“) raspravlja o modalnoj logici i paradoksima samoreferencije.[3]
Osim logikom, bavio se i kretanjem bačenih tela i nebeskom mehanikom. Kritikovao je tradicionalne argumente protiv kretanja Zemlje oko svoje ose. Proučavao je i problem slobodne volje i zastupao mišljenje da je taj problem logički nerešiv. Navodno, to je dokazivao na primeru neodlučnog magarca („Buridanov magarac“)[1], koji je, stavljen između dva ista plasta sena, uginuo od gladi, jer nije mogao da se opredeli prema kojem će se okrenuti. Međutim, u Buridanovim delima tog primera nema. Moguće je da su mu ga pripisali drugi, u cilju osporavanja. Ipak, nije nemoguće da je on u svojim predavanjima spominjao primer s magarcem. Bio je vrlo dobar poznavalac i kritičar Aristotelovog dela, a on je, u raspravi O nebu, govorio o neodlučnom čoveku koji stoji na identičnoj udaljenosti od jela i pića, trpi glad i žeđ, ali se ne pomera.
Reference[uredi | uredi izvor]