Pređi na sadržaj

Жена паук

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Žena pauk
Filmski poster
Izvorni naslovThe Spider Woman
RežijaRoj Vilijam Nil
ScenarioBertram Milhauzer
ProducentRoj Vilijam Nil
Glavne ulogeBejzil Ratbon
Najdžel Brus
Gejl Sondergard
MuzikaHans J. Salter
Direktor
fotografije
Čarls van Enger
MontažaVilijam Ostin
StudioUniversal Pictures
Godina1943.
Trajanje62 minuta
Zemlja SAD
Jezikengleski
Prethodni
Sledeći
IMDb veza

Žena pauk (engl. The Spider Woman) je američki detektivski film iz 1943. godine, i sedmi film u serijalu od četrnaest filmova o Šerloku Holmsu u kome glavne uloge igraju Bejzil Ratbon i Najdžel Brus. Film uključuje elemente iz romana Artura Konana Dojla, Znak četvorice iz 1890. godine, kao i pripovedaka „Poslednji problem”, „Prazna kuća”, „Šarena traka” i pravi određene reference na priču „Đavolje stopalo”.[1]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Upozorenje: Slede detalji zapleta ili kompletan opis filma!

Šerlok Holms lažira sopstvenu smrt u Škotskoj kako bi istražio niz bizarnih, naizgled očiglednih, samoubistava za koja je uveren da su deo razrađene zavere „ženskog Morijartija”. Potajno se vraćajući u svoj stan, gde se otkriva doktoru Votsonu, Holms primećuje da su sve žrtve bogati kockari, pa se prerušava u „Radžnija Singa”, uglednog indijskog oficira, i obilazi londonske kockarske klubove.

Nedugo zatim se susreće sa Adreom Speding. Holms otkriva da ona traži muškarce kojima nedostaje novac, nagovara ih da založe polise životnog osiguranja njenim saučesnicima, a zatim ih ubija. Holms se ispostavlja kao njena sledeća žrtva, otkrivajući da ona koristi smrtonosnog pauka, Lycosa Carnivora, čiji otrov izaziva tako mučan bol da se žrtve samoubijaju. Holms takođe pronalazi otisak deteta u blizini.

Tragajući za dokazima Holms i Votson posećuju uglednog arahnologa, Metjua Ordveja, koji je možda isporučio smrtonosne paukove. Holms ubrzo shvata da je čovek sa kojim razgovaraju varalica, ali čovek uspeva da pobegne. Pretražujući prostorije, Holms pronalazi leš pravog Ordveja, kao i njegove zapise, koji aludiraju na nešto ili nekoga iz Centralne Afrike imunog na otrov paukova. To zbunjuje Holmsa dok ne pronađe model dečjeg kostura. Međutim, doktor Votson ističe da odnos lobanje i obim grudnog koša dokazuju da to nije dete, a Holms zaključuje da je stvar iz Centralne Afrike opisana u zapisima zapravo pigmej.

Holms i Votson nastavljaju istragu na obližnjem sajmu, gde Holms dozvoljava sebi da padne u kandže Spedingove i njene bande. Holmsu stavljaju traku preko usta i vezuju ga iza pokretne mete u streljani, u kojoj Lestrad i Votson pucaju. Međutim, Holms uspeva da pobegne, a Lestrad i policija hapse Spedingovu, njenu bandu i pigmeja.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Bejzil Ratbon Šerlok Holms
Najdžel Brus doktor Džon Votson
Gejl Sondergard Adrea Speding
Vernon Dauning Norman Lok
Denis Hui inspektor Lestrad
Alek Kreg Radlik
Artur Hol Adam Gilflauer
Meri Gordon gospođa Hadson

Aluzije na kanon Šerloka Holmsa[uredi | uredi izvor]

  • Iako Žena pauk ima originalnu radnju, film u velikoj meri sadrži elemente raznih priča Artura Konana Dojla. Holms lažira svoju smrt na vodopadu na sličan način kao i u pripoveci „Poslednji problem”, a njegovo ponovno pojavljivanje u prisustvu žalosnog doktora Votsona podseća na istu scenu iz priče „Prazna kuća”. Upotreba pigmejskog kriminalca preuzeta je iz romana Znak četvorice, a ubistvo otrovnom životinjom ubačenom kroz ventilacioni sistem preuzeto je iz „Šarene trake”, iako je zmija iz te priče zamenjena paukom (baš kao što je bilo u „Avanturi Deptfordskog horora”, šerlokovskom pastišu Adrijana Konana Dojla). Nemo dete sa prinudom da lovi muve slično je liku u pripoveci „Crvene bukve”. U filmu su se našli i elementi priče „Đavolje stopalo”. Holms je opisao antagonistu kao „ženskog Morijartija”, pozivajući se na njegovog neprijatelja, profesora Džejmsa Morijartija (Iako ona ima neke zajedničke osobine sa Irenom Adler). Holmsov zahtev da mu Votson šapne „pigmej” u uvo, ukoliko postane previše samopouzdan, potiče iz priče „Žuto lice”, u kojoj je ta reč bila „Norberi”.
  • Elementi ovog filma dobili su omaž u epizodi „Prazan mrtvački kovčeg” serije Šerlok, uključujući scenu u kojoj Votson za svog klijenta pomisli da je Holms sa lažnom bradom.
  • Gejl Sondergard je tumačila sličnu ulogu u filmu Žena pauk uzvraća udarac, koji je takođe producirao Juniversal, premda ova dva filma nisu povezana.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Alan Barnes, Sherlock Holmes On Screen: The Complete Film and TV History, Titan Books, Third Edition, January 31, 2012, ISBN 978-0-85768-776-0, page 268

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]