ZU-23-2
ZU-23-2 „Sergej“ je sovjetski protivavionski top kalibra 23 mm. Indeks GRAU je 2A13. [1]
Razvoj[uredi | uredi izvor]
Razvijen je kasnih 1950-ih i dizajniran je da uništava neprijateljske avione na visinama do 2,5km i laka oklopna vozila na udaljenostima do 2km. Proizveden je u oko 150.000 primeraka u SSSR-u, a proizvođen je po licenci i u Bugarskoj, Poljskoj, Egiptu i Kini . [2]
Opis[uredi | uredi izvor]
Protuavionski topovi se montiraju na postolje na dva točka, na kojem se prevoze terenskim vozilima ili kamionima. U borbenom položaju točkovi su podignuti u stranu. Proces pripreme topa za paljbu traje 20 sekundi, ali može da puca i u vožnji. Gađanje vrši vojnik optičko-mehaničkim nišanom. Tu je i nišan T-3 za kopnene ciljeve kao što su ljudstvo, neoklopna ili lako oklopna vozila. Municija je smeštena u dva bočna magacina, svaki kapaciteta 50 granata. Barutni gasovi se ispuštaju iz bočnih otvora na vrhu cevi.
Pri ispaljivanju 100 granata cevi se pregrevaju, pa ih treba zameniti rezervnim; svaki borbeni komplet ima dve. Kapacitet bureta je 8.000 zrna, nakon čega se širi. Postoje modernije verzije sa kapacitetom izdržljivosti od 10.000 zrna.
ZU-23-2 stoji na postolju ZPU-2 . Može se vući kamionima i terenskim vozilima. Može se postaviti i u tovarni prostor kamiona ili terenskih vozila.
Upotreba[uredi | uredi izvor]
U sovjetskoj vojsci je pušten u upotrebu 1960. godine. Postoje verzije montirane na oklopne transportere MT-LB i BTR-D . Zbog svoje jednostavnosti, niske cene i lakog održavanja, danas ga koriste mnoge vojske širom sveta.
Taktičko-tehničke karakteristike[uredi | uredi izvor]
- Dužina: 4,57 m
- Širina: 2,88 m
- Visina: 1,2 mm
- Težina: 0,95 t
- Naoružanje: dva topa 2A14 kalibra 23×152mm
- Dužina cevi: 2 m
- Brzina zrna: 970 m/s
- Brzina paljbe: 2.000 metaka/min
- Efektivni opseg: 2-2,5km
- Posada: 6 vojnika
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ http://articles.janes.com/articles/Janes-Land-Based-Air-Defence/ZU-23-2-Russian-Federation.html
- ^ „Militarium.net”. Arhivirano iz originala 12. 6. 2010. g. Pristupljeno 11. 1. 2014.