Zaviš od Falkenštajna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Zaviš od Falkenštajna
Datum rođenja1250
Datum smrti24. avgusta 1290
Mesto smrtiHluboka na Vltavi
SupružnikKunigunda Rostislavna, Jelisaveta Arpad
RoditeljiBudivoj I od Krumlova
Peršta od Falkenštajna

Zaviš od Falkenštajna (oko 1250. - umro 24. avgusta 1290) je bio češki plemić, jedan od vođa pobune protiv kralja Otakara II Pšemislovića u 13. veku.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Zaviš je pripadao dinastiji Vitkovci. Njegov otac Budivoj (umro posle 1272) je oženio austrijsku plemkinju Perštu od Falkenštajna. Kao većina češkog plemstva, Zaviš je bio zaplašen jačanjem Otakara II, sina i naslednika Vaclava I, iz dinastije Pšemislovića. On je 1251. godine postavljen za austrijskog vojvodu, a 1253. godine postao je i češki kralj. Otakar je osnovao gradove Budjejovice i Zlata Koruna, kako bi sprečio dalje širenje poseda porodice Vitkovci. Otakar dolazi u sukob sa svetorimskim carem Rudolfom Habzburškim 1273. godine. Zaviš, kao i drugi češki plemići, staje na stranu Rudolfa i diže pobunu protiv Otakara. Pobunjenici su opljačkali Budjejovice i Zlatu Korunu. Otakar je stupio u pregovore sa Rudolfom. Primoren je da se odrekne svih osvojenih teritorija i da se povuče u svoje češke i moravske zemlje. Rudolf je vratio Vitkovcima njihove posede. U nastavku sukoba Otakar je poražen od Rudolfa. Poginuo je u bici kod Maršfilda 1278. godine. Nakon kraljeve smrti, češkim zemljama ovladao je Oton od Brandenburga. Kunigunda, kraljeva udovica, sklopila je savez sa Zavišem, za koga se i udala. Umrla je nekoliko meseci nakon udaje 1285. godine. U ime Vaclava II, Kunigundinog i Otakarovog sina, Zaviš je preuzeo vlast. Zaviš je oko 1287/1288. godine stigao u Ugarsku, verovatno kako bi pregovarao o savezu. Jelisaveta, sestra ugarskog kralja Ladislava, je izvedena iz manastira i primorana da se uda za Zaviša 4. maja 1288. godine. Jelisaveta je molila ostrogonskog nadbiskupa Lodomera da prizna brak, što je ovaj odbijao zbog bliskog krvnog srodstva (drugi stepen). Zbog toga se sa mužem sklonila u Češku, u dvorac Zaviša, gde je rodila sina. Za vreme Zaviševog odsustva u Češkoj, njegovi neprijatelji uzdigli su Vaclava za kralja i okrenuli ga protiv očuha. Zaviš je pozvao Vaclava na krštenje svog sina, ali je ovaj insistirao da Zaviš dođe u Prag i lično mu donese poziv. Kada je januara 1289. godine Zaviš stigao kod kralja, uhapšen je i primoran da vrati imovinu Kunigunde. Zaviš je to odbio, te je optužen za izdaju i pogubljen. Odsečena mu je glava 24. avgusta 1290. godine, pred očima njegove braće, ispred zidina dvorca Frauenberg. Nije poznato šta je Jelisaveta radila nakon pogibije supruga. Verovatno se ponovo povukla u manastir, da bi se posle nekog vremena udala za srpskog kralja Milutina. Zaviš je sahranjen u manastiru Viši Brod.

Potomstvo[uredi | uredi izvor]

Zaviš i Jelisaveta imali su jednog sina:

  • Janoš (1288-1346?)

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • The New Cambridge Medieval History: c. 1198-c. 1300 p763 ed. David Abulafia, Rosamond McKitterick - 1999
  • Proschko, Franz Isidor (1858). Das Cistercienser-Stift Hohenfurth in Böhmen