Zakon Jerks-Dodsona

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Originalni podaci iz kojih je izveden Jerks-Dodsonov zakon.

Jerks-Dodsonov zakon je empirijski odnos između pritiska i učinka, koji su prvobitno razvili psiholozi Robert M. Jerks i Džon Dilingem Dodson 1908. godine.[1] Zakon nalaže da se učinak povećava sa fiziološkim ili mentalnim uzbuđenjem, ali samo do određene tačke. Kada nivoi uzbuđenja postanu previsoki, performanse se smanjuju. Proces se često grafički ilustruje kao kriva u obliku zvona koja se povećava, a zatim smanjuje sa višim nivoima uzbuđenja. Originalni rad (studija o japanskim miševima koji plešu) je referenciran samo deset puta u narednih pola veka, ali u četiri citirana članka ovi nalazi su opisani kao psihološki „zakon“.[2]

Alternativni modeli[uredi | uredi izvor]

Druge teorije i modeli uzbuđenja ne potvrđuju Hebovu ili Jerks-Dodsonovu krivu. Široko podržana teorija optimalnog protoka predstavlja manje pojednostavljeno razumevanje uzbuđenja i podudaranja nivoa veštine. Teorija preokreta aktivno se suprotstavlja Jerks-Dodsonovom zakonu pokazujući kako psiha funkcioniše na principu bistabilnosti, a ne na homeostazi.

Odnos prema glukokortikoidima[uredi | uredi izvor]

Pregled efekata hormona stresa (glukokortikoida, GC) iz 2007. godine i ljudske kognicije otkrio je da performanse pamćenja u odnosu na cirkulišuće nivoe glukokortikoida pokazuju naopaku krivu u obliku latiničnog slova U i autori su primetili sličnost sa Jerks-Dodson krivom. Na primer, dugotrajno potenciranje (LTP) (proces formiranja dugotrajnih sećanja) je optimalno kada su nivoi glukokortikoida blago povišeni, dok se značajno smanjenje LTP primećuje nakon adrenalektomije (stanje niske GC) ili nakon primene egzogenog glukokortikoida (visok GC). stanje).[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Classics in the History of Psychology -- Yerkes & Dodson (1908)”. psychclassics.yorku.ca. Pristupljeno 2022-05-24. 
  2. ^ Corbett, Martin (2015). „From law to folklore: Work stress and the Yerkes-Dodson Law”. Journal of Managerial Psychology. 30 (6): 741—752. ISSN 0268-3946. doi:10.1108/jmp-03-2013-0085. .
  3. ^ Lupien, S.J.; Maheu, F.; Tu, M.; Fiocco, A.; Schramek, T.E. (2007). „The effects of stress and stress hormones on human cognition: Implications for the field of brain and cognition”. Brain and Cognition. 65 (3): 209—237. PMID 17466428. S2CID 5778988. doi:10.1016/j.bandc.2007.02.007.