Individualni obrazovni plan

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Individualni obrazovni plan (IOP) je osnovni dokument kojim se reguliše i obezbeđuje prilagođavanje škole i nastave obrazovnim potrebama dece i učenika koji nisu mogli da se uklope u postojeći vaspitno-obrazovni proces ili školski program.

Pravo na individualni obrazovni rad[uredi | uredi izvor]

Pravo na individualni obrazovni rad ostvaruje dete, učenik i odrasli kome je potrebna dodatna podrška zbog teškoća u pristupanju, uključivanju i učestvovanju u obrazovanju i vaspitanju, ako te teškoće utiču na njegovu dobrobit, odnosno ostvarivanje ishoda obrazovanja i vaspitanja ili predstavljaju rizik od ranog napuštanja školovanja, i odnose se na dete, učenika ili odraslog koji:

  1. ima teškoće u učenju (zbog specifičnih smetnji u učenju ili problema u ponašanju i emocionalnom razvoju);
  2. ima smetnje u razvoju ili invaliditet (telesne, motoričke, čulne, intelektualne ili smetnje iz spektra autizma);
  3. potiče, odnosno živi u socijalno nestimulativnoj sredini (socijalno, ekonomski, kulturno, jezički siromašnoj sredini ili dugotrajno boravi u zdravstvenoj, odnosno socijalnoj ustanovi);
  4. iz drugih razloga ostvaruje pravo na podršku u obrazovanju.

Pravo na prilagođen način obrazovanja po IOP-u u smislu proširivanja i produbljivanja sadržaja učenja ima i učenik sa izuzetnim sposobnostima koji stiče osnovno i srednje obrazovanje i vaspitanje.[1]

Sadržaj IOP-a[uredi | uredi izvor]

  1. podatke o detetu, učeniku odnosno odraslom i podatke o timu za dodatnu podršku (Obrazac 1);
  2. pedagoški profil deteta, učenika, odnosno odraslog (Obrazac 2);
  3. plan mera individualizacije (Obrazac 3);
  4. personalizovani program nastave i učenja (Obrazac 4);
  5. podatke o praćenju i vrednovanju IOP-a (Obrazac 5);
  6. saglasnost roditelja (Obrazac 6).[2]

Vrste IOP-a[uredi | uredi izvor]

  1. IOP1 - prilagođeni program nastave i učenja u kome se planira cilj pružanja podrške, prilagođavanje i obogaćivanje prostora i uslova u kojima se uči, prilagođavanje metoda rada, udžbenika i nastavnih sredstava tokom obrazovno-vaspitnog procesa, odnosno aktivnosti u vaspitnoj grupi, njihov raspored kao i lica koja pružaju podršku;
  2. IOP2 - izmenjeni program nastave i učenja u kojem se, osim sadržaja iz stava 1. tačka 1) ovog člana, planira prilagođavanje ishoda obrazovanja i vaspitanja i prilagođavanje sadržaja za jedan, više ili za sve predmete;
  3. IOP3 - proširen i produbljen program nastave i učenja koji se primenjuje za učenike sa izuzetnim sposobnostima.

Predškolska ustanova donosi IOP1, a osnovna i srednja škola IOP1, IOP2 i IOP3.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Mrše, Snježana; Jerotijević, Milena (2012). Priručnik za planiranje i pisanje individualnog obrazovnog plana. Beograd: Ministarstvo prosvete, nauke i tehnološkog razvoja Repubilke Srbije. 
  2. ^ „Pravilnik o bližim uputstvima za utvrđivanje prava na IOP, njegovu primenu i vrednovanje (IOP pravilnik)”. Službeni glasnik. 74/2018. 2018.