Instrumental

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

U gramatici: šesti padež, padež oruđa ili sredstva kojim se radnja vrši (npr. sečem nožem) i padež društva ili zajednice (npr. išao sam c drugom). Odgovara na pitanja s kim? i čime?.

Instrumental u rečenici označava:

  • sredstvo (bez predloga) kojim se vrši neka radnja (Došli smo vozom.)
  • društvo (s predlogom) sa kojim se vrši neka radnja (Idem sa prijateljima u bioskop.)
  • način, uglavnom stav, kojim se vrši neka radnja (Hodala je velikim koracima.)
  • relativno neprecizne odredbe mesta i vremena (krajem nedelje, noću, Subotom idem u grad...)
  • kao dopuna nekim pridevima (bogat znanjem, nezadovoljan platom)
  • dopunski predikativ (samo uz neke glagole: biti, postajati, postati, činiti se, učiniti, zvati ... - Zovem je tetkom.)
  • atribut (Promet železnicom se razvio.)
  • glagoli koji zahtevaju instrumental (baviti se; trgovati; obilovati; vladati; upravljati ....)
  • s predlozima:
    • među; pod; nad; pred; za; s(a)

Ovi predlozi (osim s(a)) upotrebljavaju se i uz akuzativ, ali samo ako označavaju dinamični odnos:

  • Akuzativ: Lopta je otišla pod sto.
  • Instrumental: Lopta je pod stolom.
  • Genitiv: Lopta je ispod stola.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Stanojčić, Ž. Popović, Lj. (1992). „Gramatika srpskog jezika“, Zavod za izdavanje udžbenika: Novi Sad. ISBN 978-86-17-02288-2.