Intonacija (lingvistika)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Intonacija je u lingvistici sistem prozodijske organizacije govora i ogleda se na jedinicama govora većim od jednog sloga. Intonaciona sfera govora neposredno zavisi od semantičkog plana izražavanja, pa njome govornik postiže obilje varijanti i mogućnosti da menja i modifikuje, u ovom pogledu, svaki svoj iskaz i da i najmanju promenu u značenju uspešno iskaže finim nijansiranjem. 

Funkcije intonacije[uredi | uredi izvor]

Intonacija može doprinositi prikazu raspoloženja (npr. iznenađenost, ironičnost), moće imati gramatičku funkciju (npr. miran ili padajući ton je vezan za izjave ili obaveštajne rečenice, dok je rastući ton vezan za pitanja), davanje značaja određenom delu rečenice (npr. u rečenici „Danas idem u školu.”, naglašavanjem reči danas, idem i školu pojedinačno postižemo tri različita značenja ove rečenice), itd.

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Jokanović-Mihajlov, Jelica (2012). Prozodija i govorna kultura. Beograd: Čigoja štampa. ISBN 978-86-84885-55-7. 
  • Simić, Radoje; Ostojić, Branislv (1996). Osnovi fonologije srpskog književnog jezika. Beograd: Univerzitet u Beogradu. ISBN 978-86-81019-29-0.