Испит (film)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Ispit
Filmski poster na engleskom jeziku
Izvorni naslovExam
Žanrpsihološki triler
TvoracStjuart Hazeldin
RežijaStjuart Hazeldin
ScenarioStjuart Hazeldin
Sajmon Gariti
ProducentStjuart Hazeldin
Geret Unvin
Glavne ulogeKolin Salmon
Kris Kerej
Džimi Mistri
Luk Mabli
Džema Čan
Čak Ivuji
Džon Lojd Filingam
Poliana MekIntoš
Adar Bek
Natali Koks
MuzikaStefan Barton
Metju Kraknel
SnimateljGila Pados
StudioBedlam Prodakšn Hazeldin Films
DistributerIdenpendent[1]
Godina2009.
Trajanje101 minuta
Zemlja Velika Britanija
Jezikengleski
Budžet600 hiljada dolara[2]
IMDb veza

Ispit (engl. Exam) je britanski film koji je objavljen 2009, spada u kategoriju psiholoških trilera koji su napisali Sajmon Geriti i Stjuart Hazeldin, a režirao ga je Hazeldin. U glavnim ulogama su Kolin Salmon, Kris Kerej, Džimi Mistri, Luk Mabli, Džema Čan, Čak Ivuji, Džon Lojd Filingam, Poliana MekIntoš, Adar Bek i Natali Koks.

Radnja[uredi | uredi izvor]

U alternativnoj Britaniji, osam obaveznih kandidata sprema se za ispit za zapošljavanje. Grupa ulazi u sobu i svako seda za pojedinačni sto. Svaki radni sto ima papir odštampan sa natpisom „kandidat" i brojem od jedan do osam. Invigilator (osoba koja nadgleda ispit), predstavnik kompanije, DATAPREV, objašnjava da ispit traje 80 minuta i da se sastoji od samo jednog pitanja, ali postoje tri pravila: kandidati ne smeju da razgovaraju sa njim ili naoružanim čuvarom na vratima, ne smeju da oštete papir i ne smeju da napuste sobu. Ako to urade, biće diskvalifikovani. Invigilator ih pita da li imaju bilo kakva pitanja, zatim odlazi.

Kako je ispit počeo, ispostavlja se da su papiri prazni sa obe strane. U nekoliko minuta, kineska kandidatkinja biva diskalifikovana jer je oštetila svoj papir, napisavši na njoj frazu. Nakon njenog izbacivanja, ostalih sedam kandidata shvata da je dozvoljeno razgovaranje i sarađivanje jer pravila to nisu branila. Jedan kandidat „Beli“, dodeljuje nadimke svakom kandidatu na osnovu boje kože i boje kose: „Crni", „Smeđi", „Plavuša", „Brineta", „Tamna" i „Gluvi", za jednog kandidata koji ne govori ili ne razgovara sa grupom. Nekoliko puta Gluvi je komunicirao, bilo je na francuskom i zbunjivalo je ostale.

U satu koji sledi, kandidati koriste svetla, telesne tečnosti i prskalice za gašenje vatre, pokušavajući da otkriju svkriveni tekst na njihovim papirima, ali biva bezuspešno. Oni nagađaju svrhu ispita i prirodu kompanije čiji je identitet misterija. Tamni kaže da je izvršni direktor veoma tajanstven i da ga nisu videli od Inicijalne javne ponude (engl. IPO). Postepeno se otkriva da je kompanija odgovorna za čudnovat lek osmišljen za lečenje stanja od koga pati veliki deo populacije zbog pandemije virusa. U haosu, Beli preuzima kontrolu nad grupom i inicira diskvalifikaciju Brinete i Gluvog zbog oštećenih papira.

Beli takođe počinje i da zadirkuje druge kandidate, rekavši da je otkrio šta je pitanje ali im neće reći koje je. Kao odgovor, Crni udara Belog u lice, bacajući ga u nesvest, i vezujući ga za stolicu. Kada se Beli osvestio, on je molio za svoje lekove, implicirajući da on ima virus, ali neki od njih mu ne veruju. Smeđi zatim skreće pažnju na Tamnu, koja ispoljava dosta znanja o unutrašnjem radu kompanije, i na kraju je muči kako bi otkrila da radi za kompaniju. Otkriveno je da je Smeđi prenosilac bolesti. Beli počinje da se grči, što dokazuje da ima bolest. Tamna moli Invigilatora za pomoć i diskfalifikuje je.

Plavuša uzima lek Belom, koji mu je ranije ukrao Smeđi, i koristi ga kako bi ga vratila u život. Ostali puštaju Belog i zahtevaju da znaju pitanje. Beli sugeriše da pitanje ne postoji i da će kompanija jednostavno zaposliti posljednjeg preostalog kandidata. Crni krade čuvaru pištolj, ali za njega je potreban otisak prsta da bi ispalio metak, dajući vremena Belom da se povrati.

Beli primorava Smeđeg koji je na nišanu da napusti sobu, diskvalifikujući ga, a zatim prisiljava Plavušu da ode. Dok ona izlazi iz sobe, plavuša gasi svetla koja se aktiviraju glasom, dopuštajući Crnom da napadne Belog. Svetla se ponovo pale nakon što je Crnog pogodio metak. Plavuša se sakriva u hodniku i dalje držeći jednu nogu u sobi, tehnički nije napustila sobu.

Pre nego što je Beli mogao ubiti, tajmer za ispitivanje je stigao na nulu. Zatim se Beli obraća Invigilatoru, siguran da je uspeo, ali je i on biva diskvalifikovan. Otkriva se da je Gluvi ranije podesio brojač unapred za nekoliko minuta. Blavuša se tada sedila da je Gluvi koristio naočare i komad polomljenog stakla sa ispitnim papirom. Uzimajući ostavljene naočare, ona otkriva frazu „Pitanje 1." sitno napisanu na ispitnom papiru.

Plavuša tada shvata da se Prvo pitanje odnosi na jedino pitanje koje je grupi postavio Invigilator na početku testa „Imate li pitanja?". Plavuša jednostavno odgovara „Ne". Invigilator tada ulazi i otkriva da je Gluvi zapravo izvršni direktor kompanije i naučnik, a ne biznismen ili administrator. Istraživanje Gluvog je dovelo do izlečenje virusa, ali otkrilo je i metodu brze regeneracije ćelija koje omogućava da se izleči i virus i mnoge druge „tvrdoglave mutacije“, bukvalno „dar života“ milionima ljudi. Metak koji je pogodio Crnog sadržao je ovaj lek, vraćajući ga u život.

Uz očajničku potrebu za lekom i ograničenom isporukom u bilo kojem trenutku, kompaniji je bio potreban administrator sposoban da donosi teške odluke sa pažnjom na detalje, pokazujući saosećanje za svoje bliže, a to su sve osobine koje je Plavuša pokazala tokom ispita. Plavuša oberučke prihvata posao.

Uloge[uredi | uredi izvor]

Glumac Uloga
Natali Koks Plavuša
Adar Bek Tamna
Luk Mabli Beli
Džema Čan kineskinja
Džon Lojd Filingam Gluvi
Čakvudi Ivudži Crni
Poliana MekIntoš Brineta
Džimi Mistri Smeđi
Kolin Salmon Invilgator
Kris Kerej Stražar


Produkcija[uredi | uredi izvor]

Nakon što je video neuspeh filmova svojih prijatelja zbog studijskog uplitanja, Stjuart Hazeldin je odlučio da želi potpunu kontrolu nad svojim ostvarenjem[3]. Prvobitna priča je uključivala ispit u školi, ali Stjuart Hazeldin je to promenio u razgovor za posao. Završetak filma je takođe Hazeldinova kreacija, jer originalna priča nije imala nijedan. Hazeldin je želeo da razdvoji likove po rasi, kulturi, rodu i, naročito, po pogledu na svet[4]. Na filmsku pandemiju uticali su savremeni strahovi od ptičijeg gripa i nepoverenje u farmaceutske kompanije. Prvobitno je scenario imao više elemenata naučne fantastike, ali Hazeldin ih je skinuo da bi film ostao prizemljen. Po završnom preokretu, Hazeldin je rekao da želi da film bude više od preokreta, i on je pokušao da se dopadne publici koja traži priču o ljudskoj prirodi.

Objavljivanje filma[uredi | uredi izvor]

Film je premijerno prikazan u junu 2009. godine u sklopu Filmskog Festivala u Edinburgu[5], a zatim je bio deo Rejndens Filmskog Festivala 2009[6]. Objavljen je u bioskopima u Velikoj Britaniji 8. januara 2010.

11. februara 2010. IFC Films je stekao prava za puštanje u americi, gde je objavljen u okviru Međunarodnog filmskog festivala u Santa Barbari[7]. DVD i Blu-rej objavljeni su u Velikoj Britaniji 7. juna 2010. U SAD nije bilo teatralnog puštanja, ali IFC Films je film objavio putem videa na zahtev 23. jula 2010[8]., a na DVD-u 16. novembra 2010.

4. septembra 2012, u Mančesteru[9] je otvorena scenska adaptacija filma. Ispit je prepravljen u Tamilu kao Dajam i objavljen je 24. marta 2017.

Odziv[uredi | uredi izvor]

Prema Roten Tomejtozu, 63% od 30 anketiranih kritičara dalo je pozitivne kritike. Prosečna ocena je 5,6 od 10[10]. Tim Robi iz DejliTelegrafa rekao je da film počinje dobro, ali da se gubi na putu[11]. Lael Lovenstin iz Varajetija nazvao ga je "pametno zamišljenim, dobro izvedenim psihološkim trilerom"[7]. Filip Frenč iz Gardijana nazvao je film pametnim i „genijalno razvijenim“, ali je kraj kritikovao kao razočaravajuć[12]. Takođe pišući za Gardijan, Piter Bradšo je filmu dao dve od pet zvezda i rekao da film ne ispunjava cvoju intrigantnu premisu[13]. Nagradivši film sa četiri od pet zvezda, Total Film je uporedio film sa "Kockom" i delom Žan-Pola Sartra[14]. Beki Rid sa Skrin Gika uporedila je sa 12 Ljutih muškaraca i El Metodo (Metoda), španskim filmom iz 2005. godine.[15]

Nagrade[uredi | uredi izvor]


Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ http://film-directory.britishcouncil.org/exam
  2. ^ https://www.dreadcentral.com/news/18658/exclusive-stuart-hazeldine-talks-exam-paradise-lost-and-tripods/
  3. ^ „Stuart Hazeldine's Exam: No Bathroom Breaks Allowed | The Skinny”. www.theskinny.co.uk (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  4. ^ „STUART HAZELDINE: BRITISH FILMMAKER, HOLLYWOOD SCREENWRITER | Twitch”. web.archive.org. 2014-09-10. Arhivirano iz originala 10. 09. 2014. g. Pristupljeno 2020-05-08. 
  5. ^ Macnab2009-11-06T05:56:00+00:00, Geoffrey. „Exam gets UK deal with Sony Pictures Home Entertainment”. Screen (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  6. ^ „Raindance film festival hopes to take London by storm”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2009-09-02. Pristupljeno 2020-05-08. 
  7. ^ a b v Loewenstein, Lael; Loewenstein, Lael (2010-02-17). „Exam”. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  8. ^ Miska, Brad (2010-07-14). „U.S. Trailer for IFC Films’ ‘Exam. Bloody Disgusting! (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  9. ^ Hepworth, Craig. „EXAM - New Stage Adaptation of Cult Psychological Brit Thriller - Opens in Manchester, Sept 5”. BroadwayWorld.com (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  10. ^ Exam (2008) (na jeziku: engleski), Pristupljeno 2020-05-08 
  11. ^ Robey, Tim (2010-01-07). „Exam, review” (na jeziku: engleski). ISSN 0307-1235. Pristupljeno 2020-05-08. 
  12. ^ „Exam | Film review”. the Guardian (na jeziku: engleski). 2010-01-10. Pristupljeno 2020-05-08. 
  13. ^ Bradshaw, Peter (2010-01-07). „Film review: Exam”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 2020-05-08. 
  14. ^ December 2009, Total Film 21. „Exam review”. gamesradar (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  15. ^ „Exam | Reviews | ScreenGeek - Cult TV & Film News, Reviews, Interviews and Trailers”. web.archive.org. 2014-07-14. Arhivirano iz originala 14. 07. 2014. g. Pristupljeno 2020-05-08. 
  16. ^ Gain, Bruce; Gain, Bruce (2010-10-11). „‘Dagenham,’ ‘Treacle’ share Dinard’s top prize”. Variety (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 
  17. ^ staff2009-09-11T11:33:00+01:00, Screen. „The 17th Raindance Film Festival reveals award nominations”. Screen (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-05-08. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]