Icamna

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Icamna prikazan na fresci iz klasičnog perioda Maja.

Icamna (мај. Itzamna), bog neba i vrhovni bog u religiji starih Maja. Nemački naučnik Paul Šelhas (nem. Paul Schellhas) klasifikovao je sva božanstva koja se pojavljuju u tri sačuvana majanska kodeksa, označavajući svako jednim slovom abecede. Po ovoj klasifikaciji, Icamna je bog D.[1]

Karakteristike[uredi | uredi izvor]

Veliki Icamna, bog neba, bio je vrhovni bog majanskog panteona. Icamna je u sačuvanim majanskim kodeksima predstavljen kao starac sa bezubim vilicama i upalim obrazima. Njegovo ime sastojalo se od dva simbola — jedan koji može biti konvencionalni prikaz njegove glave, a drugi koji kao glavni element sadrži znak za dan Ahau. Ovaj dnevni znak je značio „kralj, car, monarh, princ ili veliki gospodar“, tako da drugi od znakova Icamninog imena proglašava njegovu poziciju vrhovnog boga. Bio je pokrovitelj dana Ahau, poslednjeg i najvažnijeg od dvadeset dana Maja.[2]

Preživelo je malo prepoznatljivih klasičnih predstava božanstava Maja. Većina figura predstavljenih na skulpturama, freskama i posuđu tog perioda verovatno su vladari, sveštenici i ratnici. Opisi bogova Maja preuzeti su iz tri poznata hijeroglifska rukopisa Maja, koji datiraju iz postklasičnog perioda. Međutim, čini se verovatnim, s obzirom na kulturni kontinuitet klasične i postklasične faze Maja, da je panteon Maja uglavnom ostao isti za oba perioda, osim dva važna izuzetka:

  1. uvođenje novog božanstva po imenu Kukulkan iz Meksika u desetom veku i
  2. sve veći značaj boga kiše, Čaka, na Jukatanu u poređenju sa Petenom, koji ima mnogo više padavina od Jukatana, i nije bilo potrebno tako često prizivati boga kiše.[2]

Icamna je bio Gospodar nebesa, a takođe i Gospodar dana i noći. U ovim poslednjim svojstvima on je blisko povezan sa Kinič Ahauom, bogom sunca ili „gospodarom oka Sunca“ (Bog G), koji je bio posebno obožavan u Izamalu na severnom Jukatanu, i sa Iščel, boginjom meseca (boginja I). Kinič Ahau može biti samo posebna manifestacija Icamne u svojstvu Gospodara dana. Icamna, pronalazač pisanja i knjiga, navodno je bio prvi sveštenik koji je nazvao mesta na Jukatanu i podelio tamošnje zemlje. Ove aktivnosti po svojoj prirodi ukazuju na to da kult Icamne nije nastao na Jukatanu, već da je donešen sa strane. Pošto znamo da su se i sveštenstvo i hijeroglifsko pismo prvi put razvili u klasičnom periodu, verovatno je da je on bio presađen iz Petena. Kao prvi sveštenik i pronalazač pisanja, on je očigledno bog koji je bio prisutan u početku istorije Maja i koji je verovatno uvek stajao na čelu panteona.[2]

Tokom važnih ceremonija u vezi sa novom godinom Maja, Icamna je posebno prizivan da bi se sprečile nesreće. U mesecu Uo, na ceremoniji u njegovu čast u njegovoj manifestaciji kao boga sunca, sveštenici su konsultovali svete knjige da bi saznali predznake za sledeću godinu. U mesecu Zip bio je prizvan kao bog medicine, zajedno sa svojom ženom Iščel. U mesecu Mak su ga obožavali starci u ceremoniji sa Čakima. Icamna je bio dobroćudno božanstvo i uvek prijatelj čoveka. On nikada nije povezan sa uništenjem ili katastrofom i nikada se ne pojavljuje u kodeksima povezan sa simbolima smrti.[2]

Izvori[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Brejnerd 1956, str. 194.
  2. ^ a b v g Brejnerd 1956, str. 195–196.

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Morley, Sylvanus Griswold; Brainerd, George W. (1956). The Ancient Maya [Stare Maje od S. G. Morlija, preradio i dopunio Dž. V. Brejnerd] (3 izd.). STANFORD, CALIFORNIA: STANFORD UNIVERSITY PRESS. 
  • Morley, Sylvanus Griswold (1946). The Ancient Maya [STARE MAJE od S. G. Morlija]. STANFORD, CALIFORNIA: STANFORD UNIVERSITY PRESS.