Kako je Rafael postao čovjek (pripovijetka)

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Pripovijetku Kako je Rafael postao čovjek napisao je Isak Samokovlija.Isak je rođen u Goraždu, a u Sarajevu završava gimnaziju. Doktorirao je medicinu u Beču, a poslije radio u Goraždu, Fojnici i Sarajevu. Bio je u ustaškom zarobljeništvu iz kojeg je pobjegao pred kraj rata Ova pripovijetka govori o odrastanju i mirenju sa stavovima koji su drugačiji od naših. U njoj mali Rafael mimo svoje volje odlazi kod obućara Binjoka da uči zanat. U početku je smišljao razne planove o tome kako da naljuti toliko majstora da bi ga ovaj otjerao. Na kraju njega majstor istuče i očita mu veoma dobru lekciju da nije uvijek u našoj moći da biramo put kojim ćemo ići i da nikada na to ne gledamo negativno već da iz svega izvučemo ono najljepše. To je ujedno i poruka ove pripovijetke.

Kratak sadržaj[uredi | uredi izvor]

Rafael, sin nosača Samuela, bio je opsjednut limarskom ulicom. Prvi put kada je prošao tom ulicom bio je zgrožen zvukovima koji su izlazili iz tih malih limarskih radnji, međutim ubrzo mu je taj zvuk postao kao pjesma koju je svaki dan iznova slušao. Iako je tu svakodnevno provodio vrijeme nikad mu nije prestala biti zanimljiva obućarska radnja koja se nalazila zavučena između druge dvije limarske radnje. Kroz polomljeno staklo na prozoru gledao je majstora kako pravi cipele. Nikada nije dizao glavu i stalno je nešto pravio. U njegovoj radnji bio je veliki nered. Jednog dana je se zagledao u nakrivljenu policu i nije ni primjetio da je majstor Binjoka izašao. Majstor mu je dao novčić da sebi uzme nešto i rekao mu da pozdravi oca. Par dana posle toga otac mu je rekao da će zajedno ići u čaršiju. Šetajući došli su do majstorove radnje i tu je Rafael shvatio da ga otac ostavlja da uči zanat kod majstora Binjoka. Bio je veoma tužan i nadao se da će njegov učitelj iz škole doći kod majstora i reći mu da je Rafael za škole a ne za zanata, međutim to se nije desilo. Rafael je pomagao Binjoki u radnji a zatim bi trčao kod majstorove žene Sare kući da i njoj pomaže. Ona ga je svakodnevno tukla i grdila. Bio je veoma tužan i smišljao plan kako da se vrati ocu. Jednom prilikom malo je se zadržao duže u ulici i zakasnio kući. Sara ga je čekala i dobro ga izgrdila. Pri kraju je dodala da će reći majstoru da ga otpusti ako još jednom tako nešto uradi. Rafael je bio presrećan, toliko srećan da je čak i njihovu malo ćerku koju nije podnosio toliko zasmijavao da mala cijeli dan nije prestajala da se smije. Sedmicama je smišljao plan kako da Saru toliko iznervira da ona kaže majstoru da ga otpusti. Smislio je da u pola posla sve ostavi i izađe napolje da šeta po ulici. Kada je docnije došao u radnju i sjeo majstor mu nije ništa rekao i vjerovao je da mu Sara nije ništa rekla. Takođe je razmišljao i o još jednoj soluciji da je možda ona njemu rekla ali je on njega branio i rekao joj da ga ne udara već da kad nešto dobro uradi pohvali ga. Dok je išao putem prema kući zastao je ispred kapije i bojao se da uđe. Kada je već bio na pragu čuo je nekoga iza sebe. To je bio majstor. Uhvatio ga je i doneo do stolice. Uzeo je prut i počeo da ga udara ponavljajući da će on od njega napraviti čovjeka. Kada je završio dao mu je ključ od radnje i rekao da završi neke cipele. Rafael je otrčao i završio cipele. Majstor kada je došao prekontrolisao je cipele i još jednom mu ponovio da će od njega napraviti čovjeka.

Tema[uredi | uredi izvor]

Tema ove pripovijetke je prilagođavanje malog Rafaela novom načinu života, novim obavezama i novoj porodici u kojoj je trebalo da živi i radi.

Likovi ove pripovijetke[uredi | uredi izvor]

Glavni lik ove pripovijetke je Rafael(nesigurni dječačić koji se nalazi u novoj porodici i pokušava da se prilagodi sredini ili iz nje pobjegne, u nekim slučajevima mudar ali nepromišljen). Neki od sporednih likova su Binjoka (povučen i vrijedan majstor, veoma tih i sve do samog kraja imamo utisak da ne primjećuje stvari oko sebe), Sara (majstorova žena, prema Rafaelu veoma zla i bezobzirna).

Literatura[uredi | uredi izvor]

  • Nosač Samuel; Isak Samokovlija; SOUR "Svjtlost"; Sarajevo 1984