Kamij Flamarion

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kamij Flamarion
Kamij Flamarion
Lični podaci
Datum rođenja(1842-02-26)26. februar 1842.
Mesto rođenjaMontinji-le-Rua, Gornja Marna, Šampanja-Ardeni, Francuska
Datum smrti3. jun 1925.(1925-06-03) (83 god.)
Mesto smrtiŽivisi, Eson (Francuska), Il de Frans, Francuska
Naučni rad
Poljeastronomija
InstitucijaPariska opservatorija
Poznat poOsnivanju Francuskog astronomskog društva
NagradeŽansenova nagrada

Nikolas Kamij Flamarion (franc. Nicolas Camille Flammarion, 26. februar 18423. jun 1925) je bio francuski astronom i pisac. Autor je više od pedeset naslova iz oblasti popularne nauke, astronomije, parapsihologije i naučne fantastike.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Kamij Flamarion je rođen u mestu Montinji-le-Rua, u regionu Šampanja-Ardeni, u severositočnoj Francuskoj.[1] Još u ranoj mladosti zainteresovao se za astronomiju. Bio je osnivač i prvi predsednik Francuskog astronomskog društva koje je imalo svoj nezavisni časopis BSAF (Bulletin de la Société astronomique de France). Nije bio visoko obrazovan. Od 1858 do 1962. radio je u Pariskoj opservatoriji, a od 1883. bio je i direktor privatne astronomske opseravtorije u Živisiju, kraj Pariza koju je vodio do smrti.

Verovao je da su u prošlosti inteligentna bića sa Marsa pokušavala da komuniciraju sa Zemljom. Takođe je smatrao da je sedmorepa kometa 1907. godine putovala u pravcu naše planete.[2] Kada se 1910. na nebu pojavila Halejeva kometa verovao je da će gasovi sa njenog repa ugasiti život na Zemlji.[3]

U mladosti je bio opčinjen idejama spiritizma i životom nakon smrti. Verovao je da duša nakon fizičke smrti putuje od planete do planete, postepeno postajući bolja sa svakom novom inkarnacijom.

Od značajnijih dela teba istaći Astronomie populaire (1880), Lumen (1887), L'atmosphère: météorologie populaire (1888), Urania (1889), La planète Mars et ses conditions d'habitabilité (1892). Važio je za velikog popularizatora astronomije. Njegove ideje imale su veliki uticaj na kasnije stvaraoce iz oblasti naučne fantastike i srodnih oblasti kao što su Džordž Grifit, Vilijam Houp Hodžson, Olaf Stejpldon i Artur Konan Dojl.[4]

Po njemu su ime dobili po jedan krater na Mesecu u Marsu, kao i jedan asteroid.

Njegova druga žena, Gabrijela Renodo Flamarion je takođe bila pozanti astronom.

Flamarionov drvorez[uredi | uredi izvor]

Flamarionov drvorez

Flamarionov drvorez je drvorez nepoznatog autora koji se prvi put pojavio u njegovom delu L'atmosphère: météorologie populaire iz 1888.[5] Drvorez prikazuje čoveka, obučenog u dugu haljinu, sa štapom u ruci kako kleči i gleda kroz otvor između zvezdanog neba i Zemlje, otkrivajući predivan predeo od oblaka, plamenova i Sunca. Jedan od elemenata nebeske mehanike na gravuri je veoma sličan tradicionalnom grafičkom prikazu „Božjih kočija“ proroka Jezekilja.

Istraživanja su pokazala da drvorez predstavlja kombinaciju slika iz različitih istorijskih perioda, i da je napravljen posebnom alatkom za drvorez koja je bila u upotrebi do 18. veka. Pored toga, poznato je da je Flamarion još kao dvanaestogodišnjak bio šegrt kod jednog pariskog gravera, pa se veruje da je mnoge ilustracije za svoje knjige napravio sam ili uz njegovu pomoć. Stoga je vrlo verovatno da je autor ove ilustracije sam Flamarion, iako to nije definitivno dokazano.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Which l'Astronomie?[[Kategorija:Botovski naslovi]]”. Arhivirano iz originala 13. 5. 2008. g. Pristupljeno 11. 1. 2015.  Sukob URL—vikiveza (pomoć)
  2. ^ „Flammarion's Seven Tailed Comet”. Nelson Evening Mail. 30. 7. 1907. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  3. ^ „Ten Notable Apocalypses That (Obviously) Didn’t Happen”. Smithsonian magazine. 12. 11. 2009. Arhivirano iz originala 06. 08. 2017. g. Pristupljeno 10. 1. 2015. 
  4. ^ Scientific Mythologies: How Science and Science Fiction Forge New Religious Beliefs
  5. ^ Flammarion, Camille (1888). L'atmosphère: météorologie populaire. Paris: Hachette. str. 163. 

Literatura[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]