Pređi na sadržaj

Karmelićani

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Grb Karmelićana

Karmelićani ili beli fratri su bili katolički monaški red nastao u 12. veku.

Istorija[uredi | uredi izvor]

Oživljavanje pustinjaštva teklo je istovremeno sa oživljavanjem hodočasništva na Istoku. Bezbedni su, međutim, bili samo hodočasnici-pustinjaci grupisani na brdu Karmilu, gde se desilo po hrišćanskom verovanju čudo kada je sv. Ilija pobedio Valove protivnike. Tu se, 1135. godine, oformila grupa pustinjaka u nastojanju da u načinu života podržava ovog proroka koga su ranohrišćanski pisci pominjali kao preteču monaštva. Papa Honorije III je 1226. godine odobrio red kojem je latinski patrijarh Jerusalima, sv. Albert, prethodno propisao pravilo. Njihovo pravilo bilo je nadahnuto iskustvom palestinskih lavri. Muslimani su primorali red da se povuče na Kipar, Siciliju, Francusku i Englesku. Papa Inoćentije IV im je 1247. godine odobrio osnivanje zajednice u naseljima gde su oni počeli da propovedaju. Na Lionskom saboru iz 1274. godine Karmelićani su, uz Dominikance, Franjevce i Avgustince, proglašeni jedinim dozvoljenim katoličkim redom.

Izvori[uredi | uredi izvor]