Pređi na sadržaj

Klauzula o prestanku statusa izbeglice

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Klauzula o prestanku statusa izbeglice ili Klauzule o isključenju i prestanku statusa izbeglice (engl. Cessation of Refugee Status) klauzula je koja označava prestanak statusa izbeglice kada se u zemlji porekla dogode suštinske i trajne promene, a okolnosti zbog kojih je osoba dobila status više ne postoje. Klauzula je potpisana 1951. godine tokom Ženevske konvencije.

Međunarodna konvencija iz 1951. godine[uredi | uredi izvor]

Klauzula je uređena članom 1.C i potpisana 28. jula 1951. godine i glasi: „uređuju se okolnosti pod kojima se može ukinuti status izbeglice. Odredbe ovog člana su formulisane i tumače se tako da promene za koje se smatra da mogu opravdati prestanak statusa ne smeju biti privremenog karaktera a po prirodi moraju biti fundamentalne, kako bi se izbeglici pružila određena sigurnost u pogledu njegovog statusa”.[1]

Zaštita propisana Ženevskom konvencijom prestaje da važi u odnosu na neku izbeglicu u sledećim okolnostima:[2]

  1. ako je on dobrovoljno ponovo tražio zaštitu zemlje čije državljanstvo ima;
  2. ako je, pošto je izgubio državljanstvo te zemlje ponovo dobrovoljno primio to državljanstvo;
  3. ako je stekao novo državljanstvo i uživa zaštitu zemlje čije je državljanstvo stekao;
  4. ako se dobrovoljno vratio da bi se nastanio u zemlji koju je napustio ili izvan koje je živeo iz straha da će biti progonjen;
  5. ako, pošto su okolnosti usled kojih mu je bio priznat status izbeglice prestale da postoje, on ne može i dalje da odbija tražiti zaštitu zemlje čije državljanstvo ima, podrazumevajući, međutim, da se odredbe ovog stava neće primenjivati na izbeglicu iz stava 1. člana 1. A. Konvencije koji može, na osnovu ranijih progona, navesti uverljive razloge zbog kojih odbija zaštitu zemlje čije državljanstvo ima;
  6. kad se radi o licu koje nema državljanstvo, ako je, pošto su okolnosti usled kojih mu je bio priznat status izbeglice prestale da postoje, ono u stanju da se vrati u zemlju u kojoj je imalo uobičajeno mesto boravka, podrazumevajući, međutim, da se odredbe ovog stava neće primenjivati na izbeglicu iz stava 1. člana 1. A. Konvencije koji može, na osnovu ranijih progona, navesti uverljive razloge zbog kojih odbija da se vrati u tu zemlju.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „Konvencija”. www.tcma.rs. Pristupljeno 20. 6. 2022. 
  2. ^ „Convention de Genève” (PDF). archive.wikiwix.com. Pristupljeno 20. 6. 2022. 

Vidi još[uredi | uredi izvor]