Pređi na sadržaj

Klizna vrata

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Rimska staze za klizna vrata u Pompeji, Italija (1. vek nove ere)

Klizna vrata su vrsta vrata koja se otvaraju horizontalno klizanjem, obično horizontalno na zid. Klizna vrata mogu da se montiraju ili na vrh staze kojom se pokreću, postavljene ispod ili da se okače na stazu iznad.[1] Neki tipovi klize u prostor u paralelnom zidu u pravcu kretanja, umesto da vrata klize duž spoljašnje strane paralelnog zida.[1] Postoji nekoliko tipova kliznih vrata, kao što su džepna vrata, klizna staklena vrata, vrata sa centralnim otvaranjem i bajpas vrata. Klizna vrata se obično koriste kao tuš vrata, staklena vrata, vrata sa ekranom, vrata ormara ili u kombijima.

Klizna vrata su korišćena još u 1. veku nove ere u rimskim kućama (o čemu svedoče arheološki nalazi u Pompeji, Italija); međutim, nema dokaza koji bi potvrdili da su Rimljani bili prvi ljudi koji su izmislili ili koristili klizna vrata.[2][3]

Klizna vrata u modernom ormaru

Neka klizna vrata sadrže motor i sistem za aktiviranje za njihovo otvaranje. Oni se nazivaju motori za klizna vrata . Automatska klizna vrata se obično nalaze u kancelarijama i ulazima u prodavnice. Ova vrata sadrže mehanizam za magnetno zaključavanje koji se automatski otključava u hitnim slučajevima.[1]

Prednosti kliznih vrata jeste mali zahtevi prostora za otvaranje vrata i njihova relativna lakoća automatizacije. Mehanizam je takođe siguran, jer se ne može izvući iz šarki.[4] Klizna vrata se obično nalaze kao ulazi u prodavnice, hotele i kancelarije, koriste se u liftovima i koriste se kao vrata za terasu, vrata ormara i pregrade za sobe.[5] Klizna vrata se takođe koriste u transportu, kao što su kombiji i nadzemni i podzemni vozovi. Folksvagen je koristio ova vrata već u Volksvagen Fridolinu proizvedenom između 1964. i 1974. godine.

Reference

[uredi | uredi izvor]
  1. ^ a b v Hochberg, Anette; Hafke, Jan-Henrik; Raab, Joachim (2010). Open I Close: Windows, Doors, Gates, Loggias, Filters. Birkhäuser Verlag AG. str. 116. 
  2. ^ Moeller, Walter O. (1976). The Wool Trade of Ancient Pompeii. str. 47. 
  3. ^ Bulwer Lytton Baron Lytton, Edward (1893). The Last Days of Pompeii. Estes and Lauriat. 
  4. ^ Reid, Robert N. (2005). Facility Manager's Guide to Security: Protecting Your Assets. The Fairmont Press, Inc. str. 80. 
  5. ^ Simmons, Leslie L. (2011). Olin's Construction: Principles, Materials, and Methods. John Wiley & Sons.