Pređi na sadržaj

Kompenzatorno obrazovanje

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Kompenzatorni programi su planske intervencije čiji je cilj da se spreči ili nadoknadi intelektualno, socijalno, emocionalno i fizičko zaostajanje dece i odraslih iz socio-ekonomski i obrazovno depriviranih sredina.

Grupni i individualni programi[uredi | uredi izvor]

Postoje grupno i individualno orijentisani programi (kao i njihove kombinacije). Kod individualno orijentisanih programa pažnja se usmerava na pojedinačno dete. Takvi su, na primer "tutorski kućni programi", u kojima stručnjaci posećuju ugrožene porodice. Takođe, u individualnim programima moguće je da stručnjak ne radi direktno sa detetom, već sa roditeljima, obučavajući ih kako da rade sa detetom.[1]

Oblast kompenzacije[uredi | uredi izvor]

Kompenzatorni programi često insistiraju samo na intelektualnim i školskim postignućima, jer podsticanje intelektualnog razvoja dovodi do razvoja i drugih aspekata ličnosti. Evaluacija efekata kompenzatornih programa je jednostavnija kada su u pitanju intelektualna postignića deteta.

Organizacija programa[uredi | uredi izvor]

Kompenzatorni programi mogu biti usmereni na različite uzrasne grupe dece, odnosno odraslih:

  • deca od 1-3 godine - rad sa ovom decom se odvija posredno, osposobljavanjem majki da se na adekvatan način bave detetom:
  • deca od 4-6 godina- predškolski kompenzatorni program;
  • deca od 7-10 godina - školski kompenzatorni program;
  • deca od 11-14 godina - školski kompenzatorni program;
  • omladina adolescentnog uzrasta - programi profesionalne orijentacije;
  • budući roditelji i odrasli uopšte - rad sa porodicom.[1]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ a b Stojanović, Ljubomir; Hrnjica, Sulejman (2003). „Pojam i osobine kompenzatornog programa”. Uvod u kompenzatorno obrazovanje: 47—48.