Pređi na sadržaj

Korisnik:123456789asdfqwertz/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Ugovor o neširenjeu nuklearnog naoružanja[uredi | uredi izvor]

potpisnice sporazuma
potpisano 1. jul 1968
lokacija Moskva, Rusija

London, Ujedinjeno Kraljevstvo

Vašington, SAD

na snazi od 5. mart 1970
potpisnice 190 država
jezici Ruski, Engleski, Francuski, Španski, Kineski

Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, je međunarodni ugovor čiji je cilj da spreči širenje nuklearnog oružja i tehnologije naoružanja, da promoviše saradnju u mirnoj upotrebi nuklearne energije, i da se unapredi cilj postizanja nuklearnog razoružanja i opšteg i potpunog razoružanja.[1] Između 1965. i 1968. o sporazumu je pregovarao Komitet osamnaest nacija za razoružanje, organizacija pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija sa sedištem u Ženevi, u Švajcarskoj.

Struktura ugovora[uredi | uredi izvor]

Ugovor se sastoji od uvoda i 11 članova. Iako to nigde nije ozvaničeno, ovaj ugovor se smatra kao trostubni ugovor (ugovor se sastoji od 3 "glave"[2] koje su međusobno podjednake). Ta tri "stuba" su:

1. neširenje nuklearnog uružja

2. razoružanje

3. sloboda na mirno korišćenje nuklearne energije[3]

Glavni članovi[uredi | uredi izvor]

Član I[4]: Svaka država sa nuklearnim oružjem (NS - nuklearna sila) se obavezuje da neće prenositi, bilo kom primaocu, nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave, i da neće pomagati nijednoj državi koja nema nuklearno oružje u proizvodnji ili nabavci takvog oružja ili uređaja .

Član II: Svaka strana koja nije NS obavezuje se da neće primiti, iz bilo kog izvora, nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave; da ne proizvodi ili ne kupuje takvo oružje ili uređaje; i da ne dobija nikakvu pomoć u njihovoj proizvodnji.

Član III: Svaka strana koja nije NS obavezuje se da zaključi sporazum sa IAEA za primenu njenih zaštitnih mera na sav nuklearni materijal u svim miroljubivim nuklearnim aktivnostima države i da spreči preusmeravanje takvog materijala na nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave.

Član IV: Ništa u ovom Ugovoru neće se tumačiti tako da utiče na neotuđivo pravo svih Strana Ugovora da razvijaju istraživanje, proizvodnju i upotrebu nuklearne energije u miroljubive svrhe bez diskriminacije i u skladu sa članovima I i II ovog Ugovora .


Član VI: Svaka strana se „obavezuje da će u dobroj veri voditi pregovore o efikasnim merama u vezi sa ranim prekidom trke u nuklearnom naoružanju i nuklearnom razoružanju, kao i o Ugovoru o opštem i potpunom razoružanju pod strogom i efikasnom međunarodnom kontrolom”.

Član IX: "Za potrebe ovog Ugovora, država sa nuklearnim oružjem je ona koja je proizvela i eksplodirala nuklearno oružje ili drugu nuklearnu eksplozivnu napravu pre 1. januara 1967."

Član X: Utvrđuje pravo na povlačenje iz Ugovora sa 3 meseca unapred. Takođe utvrđuje trajanje Ugovora (25 godina pre Inicijative za proširenje iz 1995.).

Države koje nisu potpisale[uredi | uredi izvor]

Četiri države uopšte nisu potpisale ugovor: Indija, Pakistan, Izrael, Južni Sudan

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „UNODA - Non-Proliferation of Nuclear Weapons (NPT)”. Pristupljeno 14. 6. 2024. 
  2. ^ „The Nuclear Non-Proliferation Treaty”. Pristupljeno 14. 6. 2024. 
  3. ^ „Third Session of the Preparatory Committee for the 2005 Review Conference of the Parties to the Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons”. Pristupljeno 14. 6. 2024. 
  4. ^ „Nuclear Non-Proliferation Treaty (PDF) – IAEA” (PDF). Pristupljeno 14. 6. 2024.