Korisnik:123456789asdfqwertz/pesak
Ugovor o neširenjeu nuklearnog naoružanja[uredi | uredi izvor]
![]() potpisnice sporazuma
|
potpisano | 1. jul 1968 |
lokacija | Moskva, Rusija
London, Ujedinjeno Kraljevstvo Vašington, SAD |
na snazi od | 5. mart 1970 |
potpisnice | 190 država |
jezici | Ruski, Engleski, Francuski, Španski, Kineski |
Ugovor o neširenju nuklearnog oružja, je međunarodni ugovor čiji je cilj da spreči širenje nuklearnog oružja i tehnologije naoružanja, da promoviše saradnju u mirnoj upotrebi nuklearne energije, i da se unapredi cilj postizanja nuklearnog razoružanja i opšteg i potpunog razoružanja.[1] Između 1965. i 1968. o sporazumu je pregovarao Komitet osamnaest nacija za razoružanje, organizacija pod pokroviteljstvom Ujedinjenih nacija sa sedištem u Ženevi, u Švajcarskoj.
Struktura ugovora[uredi | uredi izvor]
Ugovor se sastoji od uvoda i 11 članova. Iako to nigde nije ozvaničeno, ovaj ugovor se smatra kao trostubni ugovor (ugovor se sastoji od 3 "glave"[2] koje su međusobno podjednake). Ta tri "stuba" su:
1. neširenje nuklearnog uružja
2. razoružanje
3. sloboda na mirno korišćenje nuklearne energije[3]
Glavni članovi[uredi | uredi izvor]
Član I[4]: Svaka država sa nuklearnim oružjem (NS - nuklearna sila) se obavezuje da neće prenositi, bilo kom primaocu, nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave, i da neće pomagati nijednoj državi koja nema nuklearno oružje u proizvodnji ili nabavci takvog oružja ili uređaja .
Član II: Svaka strana koja nije NS obavezuje se da neće primiti, iz bilo kog izvora, nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave; da ne proizvodi ili ne kupuje takvo oružje ili uređaje; i da ne dobija nikakvu pomoć u njihovoj proizvodnji.
Član III: Svaka strana koja nije NS obavezuje se da zaključi sporazum sa IAEA za primenu njenih zaštitnih mera na sav nuklearni materijal u svim miroljubivim nuklearnim aktivnostima države i da spreči preusmeravanje takvog materijala na nuklearno oružje ili druge nuklearne eksplozivne naprave.
Član IV: Ništa u ovom Ugovoru neće se tumačiti tako da utiče na neotuđivo pravo svih Strana Ugovora da razvijaju istraživanje, proizvodnju i upotrebu nuklearne energije u miroljubive svrhe bez diskriminacije i u skladu sa članovima I i II ovog Ugovora .
Član VI: Svaka strana se „obavezuje da će u dobroj veri voditi pregovore o efikasnim merama u vezi sa ranim prekidom trke u nuklearnom naoružanju i nuklearnom razoružanju, kao i o Ugovoru o opštem i potpunom razoružanju pod strogom i efikasnom međunarodnom kontrolom”.
Član IX: "Za potrebe ovog Ugovora, država sa nuklearnim oružjem je ona koja je proizvela i eksplodirala nuklearno oružje ili drugu nuklearnu eksplozivnu napravu pre 1. januara 1967."
Član X: Utvrđuje pravo na povlačenje iz Ugovora sa 3 meseca unapred. Takođe utvrđuje trajanje Ugovora (25 godina pre Inicijative za proširenje iz 1995.).
Države koje nisu potpisale[uredi | uredi izvor]
Četiri države uopšte nisu potpisale ugovor: Indija, Pakistan, Izrael, Južni Sudan
Reference[uredi | uredi izvor]
- ^ „UNODA - Non-Proliferation of Nuclear Weapons (NPT)”. Pristupljeno 14. 6. 2024.
- ^ „The Nuclear Non-Proliferation Treaty”. Pristupljeno 14. 6. 2024.
- ^ „Third Session of the Preparatory Committee for the 2005 Review Conference of the Parties to the Treaty on the Non-Proliferation of Nuclear Weapons”. Pristupljeno 14. 6. 2024.
- ^ „Nuclear Non-Proliferation Treaty (PDF) – IAEA” (PDF). Pristupljeno 14. 6. 2024.