Pređi na sadržaj

Korisnik:Aleksaavt6719/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Napad mrtvaca[uredi | uredi izvor]

Napad mrtvaca  bila je bitka u Prvom svetskom ratu koja se odgirala kod tvrđave Osovec (u sadašnjoj severoistočnoj Poljskoj) 6. avgusta 1915. godine. Taj događaj dobio je ime zbog okrvavljenog izgleda ruskih boraca, koji su ličili na zombije, pošto su ih Nemci bombardovali mešavinom otrovnih gasova, hlora i broma.

Napad mrtvaca
Deo Istočni front u Prvi Svetski Rat
VremeAvgust 6, 1915.
Mesto
Ishod Ruska pobeda
Sukobljene strane
 Nemačko carstvo  Rusko carstvo
Komandanti i vođe
Nemačko carstvo Paul Fon Hindenburg Rusko carstvo Vladimir Kaprovič Kotlincki
Jačina
14 bataljona, 7000-8000 ljudi 900 ljudi, 500 vojnika i 400 milicije ,
60-100 u kontra napadu,
Žrtve i gubici
Srednje-Teški gubitci Teški gubitci
Oko 800 mrtvih

Bitka[uredi | uredi izvor]

Nemci su počeli frontalni napad na tvrđavu Osovjec početkom jula; u napadu je učestvovalo 14 bataljona pešadije, jedan bataljon inžinjerije, 24-30 teških topova, i 30 bataljon artiljeraca opremljenih bojnim otrovima koje je predvodio Feld-maršal Paul fon Hindenburg. Ruske odbrambene pozicije branilo je 500 vojnika 226 Zemljanskog puka i 400 pripadnika narodne vojske.

11-ta Divizija Landvera bila je određena da izvrši novi opšti napad. 18-ti Puk bio je rasporešen na glavnom pravcu duž glavnog puta i pruge. 76-ti Puk Landvera trebalo je da napadne južno. Odlučeno je da se upotrebni masovni napad balonima sa hlorom da bi se pomoglo operacijama oba puka na frontu. Drugi delovi Divizije koji su se nalazili na severu i severoistoku trebalo je da potpomognu napade prividnim akcijama da zavaraju neprijatelja.

U samu zoru, u 4 ujutro 6. avgusta 1915, sa vetrom koji im je duvao u  leđa duž cele linije fronta, 30 baterija sa gasnim balonima izbacilo je hlor. Procenjuje se da je gas na kraju prodro do dubine od 12km udaljenosti i do 12 metara u visinu.

Pukovnik Vladimir Kaprovič Kotlincki koji je vodio kontra napad

Pošto branioci nisu imali nikakvu efikasnu zaštitu protiv njega, rezultat napada gasom bio je razoran: deveta, deseta, i jedanaesta četa Zemljanskog puka bile su potpuno van stroja, a od 12-te čete koja se nalazila u centralnom uporištu ostalo je 40-tak ljudi, Bjalogrond je imao nekih šezdesetak iz tri čete. Gotovo cela prva i druga linija odbrane na poziciji Sosna ostale su potpuno bez branitelja. Pošto su pustili gas, nemačka artiljerija otvorila je vatru na tvrđavu, baražno zbog njihovih jedinica koje su krenule u napad. Artiljerija sa tvrđave isprva nije mogla efikasno da puca, pošto je bila pogođena talasom gasa. Situaciju im je otažavalo i to što su istovremeno granatirani i običnim i gasnim granatama hloropikrina (suzavca). Više od 1600 ljudi u tvrđavi je poginulo, a ceo garnizon je otrovan, lakše ili teže.

Preko 12 bataljona 11-te Divizije Landvera, što je ukupno više od 7000 ljudi, krenulo je napred posle bombardovanja, očekujući da će biti malo otpora. Na prvoj liniji odbrane dočekao ih je kontranapad preživelih iz 13-te čete 226-og Pešadijskog puka. Nemci su se uspaničili zbog izgleda ruskih vojnika, koji su iskašljavali krv i delove svojih pluća, zato što je hlorovodonična kiselina koja se stvorila od mešavine hlora u gasu i vlažnosti u njihovim plućima počela da im izjeda meso. Nemci su se povukli, i bežali su toliko brzo da su se zaplitali u sopstvenu bodljikavu žicu.[1] Pet preostalih ruskih topova su onda otvorili vatru na Nemce koji su bežali.[2][3][4][5][6]

Savladavši pojedinačan otpor, jedinice 18-og Puka brzo su prešle prvu i drugu liniju bodljikave žice, zauzele taktički bitno uporište „Leonovo dvorište” i počeli napredovanje duž pruge ka Rudskom mostu. Jedina rezerva na poziciji Sosna bila je četa narodne vojske gde je to 50 % bilo otrovano; demoralisani ostaci čete nisu bili u stanju da izvedu efikasan protiv-napad.

Situacija na jugu bila je malo bolja. 76-ti Puk Landvera brzo je okupirao opustelu Sosnu, ali su se kretali prebrzo, pali pod uticaj sopstvenog gasa, pretrpeli značajne gubitke, i privremeno ih je zaustavila paljba ostataka 12-te čete koji su se nalazili u centralnom uporištu.

Postajala je realna opasnost da Nemci zauzmu Rudski most, što bi preseklo celu odbrambenu liniju zapadno od tvrđave i gubitak Sosne. U takvoj situaciji, komandant tvrđave Potpukovnik N.A. Brzozovski naredio je da artiljerija otvori vatru na već okupirane delove neprijateljskih pozicija u Sosni i protiv-napad bajonetima ‟koristeći sve što je moguće”. Ostaci 8-me i 13-te čete (otprilike pola originalnog sastava) krenuli su u protiv napad zajedno sa 14-tom četom koja je izašla iz tvršave.

Trinaesta četa pod komandom poručnika Kotlinskog izvršila je kontranapad na delove 18-og puka duž pruge i naterala ih u beg. U toku napada Kotlinski je smrtno ranjen i predao je komandu B. M. Stržeminskom iz druge Osovetske čete inžinjerije, koji je i pored toga što je bio teško otrovan suzavcem, sa ostacima čete koja mu je poverena, uspeo da izvede napad do kraja, i da uz upotrebu bajoneta zauzme prvi i drugi deo pozicija u Sosni. Kotlinski je preminuo kasnije te večeri.

Rusi nisu još dugo održali kontrolu nad tom oblašću. Nemci su pretili da će opkoliti tvršavu pošto su Kaunas i Novogeorgievsk pali u njihove ruke. Rusi su onda uništili veći deo tvrđave i povukli se 18. avgusta 1915.[3][4]

Ruska perspektiva[uredi | uredi izvor]

U SSSR-u proučavanje i opisivanje specifičnih podviga „carske vojske“ u „imperijalističkom ratu“ nisu bili dobrodošli, a radovi koji su prevazilazili čisto tehničku analizu strategije i taktike bili su retki. U dvotomnoj Istoriji Prvog svetskog rata 1975. godine odbrana Osoveca nije izdvojena posebno, uključena u opštije ofanzivne operacije nemačke vojske u ovom pravcu. U njemu se samo navodi da je „od velikog interesa uticaj na vojne operacije trupa tvrđava Osovec i Novogeorgievsk, koje su, pokrivajući bokove 12. i 1. ruske armije, ometale operativnu slobodu nemačke komande ", mada se pominje da su„ ruski vojnici pokazali takvu čvrstinu i istrajnost da su zaprepastili svog neprijatelja ".[7] O detaljima napada detaljnije je bilo reči u članku 1984. godine u„ Vojno-istorijskom časopisu “. Bez korišćenja samog izraza „napad mrtvih“, autor piše: „Odlučne akcije polugastih ruskih vojnika toliko su zadivile Nemce da nisu prihvatili bitku i počeli da se povlače na početnu poziciju“.Sam izraz „napad mrtvih“ (sa obe reči pod navodnicima, a ne „napad„ mrtvih “, kao kod Hmeljkova) verovatno pripada novinaru Vladimiru Voronovu iz mesečnika Top Secret. U svom članku iz 2009. godine, pripremljen za 95. godišnjicu izbijanja Prvog svetskog rata, on piše :

,,Ali kad su se nemački lanci približili rovovima, iz guste zelene hlorovite magle ruska pešadija koja je napadala pala je na njih. Prizor je bio zastrašujući: vojnici su prišli bajonetu lica umotanog u krpe, tresući se od strašnog kašlja, bukvalno ispljunuvši komade pluća na krvave gimnastičare. To su bili ostaci 13. čete 226. pešadijskog zemljanskog puka, nešto više od 60 ljudi. Ali oni su uronili neprijatelja u takav užas da su nemački pešadinci, ne prihvatajući bitku, pojurili nazad, gazeći jedni druge i obešeni o sopstvenu bodljikavu žicu. Ova bitka će ući u istoriju kao „napad mrtvih“."

Nemačka perspektiva[uredi | uredi izvor]

Komandant 11. Landvfer divizije General-poručnik Paul Fon Hindenburg (1851-1926)

Prema dokumentima,[8] „18. puk Landvehr“ SA Hmelkova je 18. puk 70. brigade 11. Landvehr divizije (nemački) Rus. (Landvehr-Infanterie-Regiment br. 18 * 70. Landvehr-Pešadiske-Brigade * 11. Landvehr-Division). Komandant divizije od formiranja u februaru 1915. i novembru 1916. - general-potpukovnik Rudolf von Freudenberg. Preminuo je 1926, ne ostavljajući nijedan ratni memoar objavljen. Odeljenje borbenih dnevnika i njegove jedinice mogu se naći u odgovarajućem odeljku Saveznog arhiva Nemačke. Međutim, arhiva unapred upozorava da je zbog posledica Drugog svetskog rata značajan deo arhivskih dokumenata izgubljen, a neki su završili na skladištu u drugim zemljama .

U objavljenim memoarima drugih nemačkih vojskovođa koji su učestvovali u bitkama na Istočnom frontu nije pronađeno nikakvo pominjanje „napada mrtvih“. Međutim, vredi napomenuti tematski sličnu epizodu u memoarima Ludendorffa, koji je u to vreme bio šef osoblja nemačkog Istočnog fronta. O ranijem napadu na cilindre na položaje 55. pešadijske divizije, on piše :


,,Gasni napad 9. armije 2. maja nije uspeo. Vetar je bio dobar, ali upotreba trupa bila je pogrešna. Gas je radio kako treba, ali trupe su pretpostavljale da neprijatelj treba da okonča ceo život. Budući da je neprijatelj nastavio mestimično da puca, a naša artiljerija kao da nije sistematski otvarala vatru, pešadija nije prešla u napad."



Sećanje na bitku[uredi | uredi izvor]

Fikcija[uredi | uredi izvor]

  • Rastorguev, Andrey . Attack of the Dead: Epic Novel. ;
  • Ropshinov, Vladimir. The mechanical prince.

Arhitektura i skulpture[uredi | uredi izvor]

  • 6 Avgusta 2015, podignut je spomenik vojnicima prvog svetskog rata u Pskov-u.
  • 6 Avgusta 2015 u Zemljansk (Voronezh regija), Spomen znak je podignut dvesta dvadeset šestom Pešadiskom Zemlyansk režimu

Muzika[uredi | uredi izvor]

  • Sabaton  - pesma ,,The Attack of the Dead Men", album " The Great War ".
  • Arctida  - pesma ,,Attack of the Russian Dead", album "Duty and Right".
  • Aria  - pesma ,,Attack of the Dead", album ,,Through all the times".

Kinematografija[uredi | uredi izvor]

  • U 2014. godini film ,,Attack of the dead" stručno veće Saveza kinematografa uvrstilo je na listu preporučenih filmova u odeljku „Vojna istorija“
  • U dokumentarnom filmu „Can't forget“, koji je snimao TV kanal Mir, postoji epizoda odbrane tvrđave Osovec, uključujući „napad mrtvih“
  • 15.januara 2015, po naredbi Kultura TV kanala, dokumentarni film, Hvaljenog ruskog umetnika Vitaly Maksimov, “Osovets. Fortress of the Spirit”, koji nam priča o ovim događajima. Film je pušten na rusku televiziju 6.avgusta 2015.
  • Napad mrtvih bila je jedna od tema u dokumentarnoj seriji „Prvi svetski rat“, objavljene početkom 2015. godine na beloruskom kanalu ONT.

Istoriske rekonstrukcije[uredi | uredi izvor]

  • U junu 2014. godine na festivalu Times and Epochs u Moskvi rekonstruisan je „Napad mrtvih“.
  • 5 avgusta 2018, vojno istoriska rekonstrukcija je napravljena u Zemljansk, Rusiji.

Filatelija[uredi | uredi izvor]

  • Tokom leta 2014 godoine, ruska pošta je izdala markice sa ključnim momentima prvog svetskog rata. Jedna od njih je namenjena odbrani Osovjec tvrđave, markica ima na sebi sliku ruskih vojnika u kontra napadu, i potpis sa malim delićem mape koji sugeriše na napad mrtvih.

Egzibicije[uredi | uredi izvor]

  • Novembar 2015 - egzibicija u Voronježu.
  • u 2017 godini, deo egzibicije je odvojen za odbranu Osovjec-a posvećeno napadu mrtvih je otvorena u Ratnim sobama koje se nalaze u gradu Tsarsko selo.

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Attack Of The Dead Men' Is One Of The Most Horrifying Battles You've Never Heard Of”. Ranker.com. 10. 5. 2021. 
  2. ^ „Remembering the First World War”. books.google.rs/. 10. 5. 2021. 
  3. ^ a b Kauffman & Kauffman. 2016. str. pp. 112—113. 
  4. ^ a b Kauffman & Kauffman. 2016. str. p. 225. 
  5. ^ Germany Ascendant: The Eastern Front 1915. 2017. 
  6. ^ Čerkasov, Aleksender. „«Dead Men Attack» (Osovets, 1915): Archive Sources Approach” (PDF). Pristupljeno 10. 5. 2021. 
  7. ^ Sakhonovsky 1984. str. pp. 71—72. 
  8. ^ „Histories of two hundred and fifty-one divisions of the German army which participated in the war (1914-1918)”. archive.org. Pristupljeno 10. 5. 2021.