Pređi na sadržaj

Korisnik:Danilo Stosic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Antropocentrizam

[uredi | uredi izvor]

Antropocentrizam (od starogrčkog ανθρωπος – čovek i lat. centrum – centar) je filozofski pogled na svet, po kome je čovek centar Vaseljene i cilj svih dešavanja u svetu[1].

Antropocentrizam je jedan od najdoslednijih izraza gledišta teleologije, odnosno pripisivanja vanprirodnih, spoljašnjih ciljeva svetu. U antičkoj filozofiji antropocentrizam je formulisao Sokrat, kasnije su se ovog gledišta pridržavali predstavnici patristike, sholastike i neki filozofi modernog doba[2].

Od renesanse, čovek u filozofiji prestaje da se smatra uključenim u Boga[3]. Događaji u nauci koji utiču na čovekovo mesto u Univerzumu uključuju uglavnom Kopernikov heliocentrični sistem sveta, koji je pomerio fokus sa čoveka na Sunce, i evolucionu teoriju Čarlsa Darvina, koja je čoveka spustila sa vrha lanca bića[4] .

Sadržaj

1 Koristite

2 Filozofija

3 Ekologija

4 Vidi takođe

5 Notes

6 Literatura

7 Linkovi

Upotrebljenje

[uredi | uredi izvor]

Antropocentrizam propisuje stavljanje ljudskog fenomena na čelo svih drugih života. Vrednost ljudskog života može se uravnotežiti samo vrednošću drugog ljudskog života.

Reč „antropocentrizam“ danas se sreće u različitim značenjima – od antropocentričnog principa u lingvistici do antropocentrizma u ekologiji. Najčešći smisao je ekološki: čovek je gospodar prirode i ima pravo da dobije resurse koji su mu potrebni iz okolnog sveta, čak i narušavanjem drugih bioloških vrsta. Ovaj sadržaj pojma postao je široko rasprostranjen u 20. veku.

Istovremeno, istorija reči je mnogo starija. Čuveni Protagorin izraz „Čovek je mera svih stvari“ naziva se ključnom frazom antropocentrizma grčke filozofije. U srednjem veku je hrišćanski antropocentrizam bio veoma rasprostranjen, što je značilo da je čovek vrhunac stvaranja, njegova kruna, pa su shodno tome i njegove obaveze najveće. U tom smislu, hrišćanstvo je antropocentrična religija, jer se gradi oko čoveka. Današnji sadržaj pojma je sekularan, takav antropocentrizam se naziva i sekularizovanim antropocentrizmom.

filozofija

[uredi | uredi izvor]

U filozofiji, antropocentrizam se shvata kao koncentracija filozofskih istraživanja o ljudskim pitanjima[5].

Antropocentrizam je stavljen u suprotnost sa svetonazorom monoteističkih religija (teocentrizam, koji je dominirao u srednjem veku), gde je Bog centar svega, kao i antičke filozofije (kosmocentrizma), gde je kosmos u centru svega[6]. ]. Tokom renesanse, filozofija se po svojoj orijentaciji transformisala u antropocentričnu[3].

Ekologija

[uredi | uredi izvor]

Duboki ekolozi (videti Arne Nes) vide antropocentrizam kao uzrok ekološke krize. Oni definišu antropocentrizam kao:

stav neopravdane diskriminacije;

verovanje da neljudska bića i životna sredina imaju samo instrumentalnu vrednost[7].

Australijski filozof Vorvik Foks [engleski] smatra da je opravdanje antropocentrizma tautološko činjenicom da je čovek centar bića jer samo on može da donosi sudove o svetu. Po njemu, antropocentrizam predstavlja ljudsku želju da dominira prirodom, ali da se istovremeno prema ljudskom svetu odnosi kao prema neljudskom[7].

Prema dubokim ekolozima Billu Devallu i Georgeu Sessionsu, razumevanje ljudske prirode je takođe vođeno paradigmom dominacije, koja posmatra ljudska bića kao izolovane i fundamentalno odvojene entitete od prirode i superiorne u odnosu na ostatak prirode. Takav antropocentrizam je, po njihovom mišljenju, srodan dominaciji muškog nad ženskim polom, bogatih nad siromašnim i zapadne kulture nad nezapadnom kulturom[7].

Američka profesorka Lin Vajt [engleski] identifikuje judeo-hrišćansku tradiciju za nastanak antropocentrizma, po kojoj je sve stvoreno za čoveka, koga je Bog izabrao da vlada zemljom[7].

takođe videti

[uredi | uredi izvor]
  • Teocentrizam
  • Biocentrizam
  • Patocentrizam

Napomene

[uredi | uredi izvor]

1.Gaidenko, 2005, str. 91.

2.TSB, 1970.

3. Odeljak dva. Glavne faze i pravci razvoja filozofije Glava III. Filozofija renesanse // Filozofija: Udžbenik Arhivirani primerak od 4. septembra 2018. na Vaiback Machine / Ed. prof. V. N. Lavrinenko. — 2. izd., rev. i dodatne — M.: Pravnik. 2004. - 520 p.

4. Bill Cooke, Antropocentrična uobraženost religije Kosmička skromnost ateizma je moralnija Arhivirano 29. novembra 2010. — Časopis Free Inkuiri, sveska 24, broj 1.

5. Antropocentrizam // Popularni enciklopedijski ilustrovani rečnik. Europedia Arhivirana kopija od 4. septembra 2018. na Vaiback Machine / Opšte. ed. V.V. Ovčinnikova. - M.: Olma-Press, 2003. - S. 61

6.Poglavlje III prvog dela. „Srednjovekovna filozofija: teocentrizam”. Odeljenje za filozofiju. Moskovski institut za fiziku i tehnologiju. Internet portal "Legendarni Phistech". MIPT. Datum pristupa: 29. januar 2011. Arhivirano iz originala 23. decembra 2010.

7.Ecci De Jonge, Spinoza i duboka ekologija: izazovni tradicionalni pristupi zaštiti životne sredine — Ashgate Pu,LTD,2004

Literatura

[uredi | uredi izvor]

na srpskom

[uredi | uredi izvor]

Antropocentrizam / Gaidenko P. P. // Ankiloza - Banka. - M.: Velika ruska enciklopedija, 2005. - S. 91-92. - (Velika ruska enciklopedija: [u 35 tomova] / glavni urednik Ju. S. Osipov; 2004-2017, tom 2). — ISBN 5-85270-330-3. Antropocentrizam // Angola - Barzas. - M.: Sovjetska enciklopedija, 1970. - (Velika sovjetska enciklopedija: [u 30 tomova] / glavni urednik A. M. Prohorov; 1969-1978, tom 2). Efremenko D. V. Antropocentrizam vs. biocentrizam u diskusijama o održivom razvoju i interakciji čoveka i biosfere // Antropo-tehnogena degradacija biosfere: predlozi za njeno prevazilaženje: Zbornik radova Ruske interdisciplinarne naučno-praktične konferencije / INION RAN. Centar za društveno-naučne informacije istraživanje; Naučno odeljenje saradnje i međunarodne veze; Rep. ed. D. V. Efremenko, V. I. Gerasimov. - M., 2014. - str. 6-18. na drugim jezicima Bertalanffi L. Von (1993) Opšta teorija sistema: osnove, razvoj, aplikacije pp. 239-48 Boddice, Rob (ur.) (2011) Antropocentrizam: ljudi, životinje, okruženje Leiden i Boston: Brill Seigel, Michael T. (maj 2002), „Religija, nauka i okruženje“ (PDF), Pacifica, 16 (1), Brunsvik, Australija: Udruženje za teološke studije Pacifika (objavljeno februara 2003): 67-88 , ISSN 1030- 570Ks, arhivirano 21. marta 2012, preuzeto 22. jula 2012. Prazan šablon za navođenje izvora (pomoć) : Nepoznati parametar |konferencija= ignorisano (pomoć) Arhivirana kopija 21. marta 2012. na Vaiback Machine Vhite Jr. L. T. [engleski] „Istorijski koreni naše ekološke krize“ // Nauka, tom 155 (broj 3767), 10. mart 1967, str. 1203—1207 Linkovi na ruskom Antropocentrizam / Gaidenko P. P. // Ankiloza - Banka. - M.: Velika ruska enciklopedija, 2005. - S. 91-92. - (Velika ruska enciklopedija: [u 35 tomova] / glavni urednik Ju. S. Osipov;