Korisnik:Jelena Tovarnici/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

Jelena Tovarnicki, student bibliotekarstva i informatike Filološkog fakulteta

Ser Tomas Bond
Datum rođenja1620. godina
Mesto rođenjaPekam, London, Velika Britanija
Datum smrti3. jun 1685.
Mesto smrtiKambervel, London, Velika Britanija
ZanimanjePrvi baronet

Ser Tomas Bond, Prvi Baronet' (1620—1685.) bio je engleski zemljoposednik i kontroler domaćinstva kraljice Henrijete Marije.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Sin Tomasa Bonda (1580—1662), iz braka sa Ketrin (ćerkom Džona Osbaldestona), rođen je oko 1620. godine u Pekamu. Tačni datumi njegovog rođenja, stupanja u bračnu zajednicu i smrti su nepoznati.

9. oktobra 1658, pre obnavljanja monarhije 1660, Bonda je zaposlio kralj Čarls II, baronet Engleske. Takođe je postao rukovodilac domaćinstva kraljice Henrijete Marije, majke Čarlsa II, imenovanje za koje se pretpostavlja da je dobio plaćanjem hiljadu pištolja, ogromne sume, Henriju Jerminu, miljeniku kraljice, koja je nedavno bila proglašena groficom Sent Olbansa.

Nakon obnove monarhije, Bond je posedovao kuću u Pal Malu, a 1674. godine procenjeno je da poseduje 20 ognjišta, kao i seoska imanja u Pekamu i Kambervelu. Takođe je posedovao zemlju u Jorkširu, Kirkbi Malhamu, Malham Dejlu, kao i zemlju na planini Fel Fontana. Otkupio je veliko imanje od svog šuraka Ser Tomasa Krajmsa (ili Grajmsa), Baroneta. Takođe, po njemu je nazvana vestminsterska ulica Bond. Sagradio je novu vlastelinsku kuću u Pekamu koja je odavno srušena, a danas se tu nalazi ulica Pekam Hil. Nakon njegove smrti, njegovo imanje je opljačkala ,,fanatična gomila Vigovaca’’.

Ser Tomas Bond je sahranjen 3. juna 1685. godine u crkvi Svetog Gilesa u Kambervelu.[1]

Brak[uredi | uredi izvor]

Bond se oženio francuskinjom Mari de la Garde (umrla 1696), ćerkom Šarla Peliota (franc. Sieur de la Garde) iz Pariza, jedim od domara tajnih odaja kraljice Majke. Imali su dva sina, Henrija (umro bez dece 1721) i Toma (umro 1732), koji su uspeli u baronetstvu, i ćerku Meri Šarlot (oko 1656—1708), koja se udala za ser Vilijama Gagea, drugog baroneta Hengrave Hola u Safolku.[2]

Grb i moto[uredi | uredi izvor]

Grb porodice Bond (srebrni, na ševronskom sabolu sa tri bezanta) i njihov grb (krilati polu-konj sa šest zvezda), pod motom Orbis non sufficit („Svet nije dovoljan”), bili su istaknuti na prozoru crkve Svetog Gilesa u Kambervelu, uništene požarom u 19. veku.

Pominjanje u Pepisu[uredi | uredi izvor]

Bond se pominje u dnevniku Samuela Pepisa, u unosu za 26. decembar, Dan boksa, 1660, nekoliko meseci nakon obnove monarhije.

"Ujutro kod Bekvela po svećnjake za gospodina Koventrija, ali nisu bili spremni, pa sam stoga otišao, i tako autobusom do gospodina Kreva, i uzeo nešto novca od gospodina Mura za mog gospodara, i tako krenuo ka njemu, kada sam ugledao ser Tomasa Bonda (kojeg nikada ranije nisam video) sa porukom kraljice o brodovima za prenos njene robe … "

Nasleđe[uredi | uredi izvor]

Ulica Bond, Vestminster, nazvana je po Bondu. Međutim, možda je danas najpoznatiji kao navodni predak izmišljenog špijuna Džejms Bonda. Njegov porodični moto Orbis non sufficit prikazan je kao Bondov porodični moto u filmu ,,U tajnoj službi Njenog visočanstva’’, a takođe je postao i naslov za Bondov film ,,Svet nije dovoljan’’. Ovaj moto je ranije je koristio Filip II od Španije. Na medalji pronađenoj 1583. godine nalazili su se natpisi „Filip II, kralj Španije i novog sveta“ i „Svet nije dovoljan”.[3]

Reference[uredi | uredi izvor]

  • B. H. Johnson, From Berkeley Square to Bond Street — the Early History of the Neighbourhood (London: John Murray & London Topographical Society, 1952)
  • Philip Crymes, C(h)rimes C(h)rymes (London: 1985)

Reference[uredi | uredi izvor]


  1. ^ William Harnett Blanch (1877). Ye Parish of Cam̃erwell: A Brief Account of the Parish of Camberwell, Its History and Antiquities (na jeziku: engleski). New York Public Library. E.W. Allen. 
  2. ^ Wotton, Thomas (1741). The English Baronetage: Containing a Genealogical and Historical Account of All the English Baronets, Now Existing: Their Descents, Marriages, and Issues ... (na jeziku: engleski). T. Wotton. 
  3. ^ Cremades, Checa. Felipe II. Op. cit. in. The Place of Tudor England. Royal Historical Society. Cambridge: 6th Series, Vol. 12. Cambridge Univ. Press 2003. ISBN 0-521-81561-4.