Pređi na sadržaj

Korisnik:Mara Markovic/pesak

S Vikipedije, slobodne enciklopedije

1. Veb-alati

Veb je nedvosmisleno postao jedan od najvažnijih pomova 21. veka. Danas je većina medija, uključujući televiziju, novine, radio ili komunikacijska sredstva poput mejla, četa ili mobilnih telefona postala deo veba. Razvoj World Wide Web-a (www) ili jednostavno Web-a usko je povezan s konceptom interneta i rastom njegove popularnosti. Internet je kao koncept počeo lokalno, temeljen na internet protokol mreži, da bi kasnije evaluirao u javnu mrežu. Jasno je da je veb zapravo izgrađen na temelju javne internet mreže koja je i omogućila mrežni efekat veba. WWW je skup dokumenata koji mogu sadržati tekst, grafiku i sl, a međusobno su povezani hipervezama. On, u stvari predstavlja samo jedan od servisa interneta i obično mu se pristupa internet pretraživačem. Pojam veb-alati u poslednje vreme se sve češće spominje u krugovima ljudi čiji su interesi vezani za upotrebu internet komunikacione tehnologije.[1]

Ne postoji ni jedna definicija koja tačno određuje pojam veb-alata. Prednosti veb-alata: • Omogućuju stvaranje i objavu različitih multimedijalnih sadržaja; • Rade na svim platformama; • Rade bez softverske instalacije; • Dostupni su sa bilo kog mesta u bilo koje vreme; • Omogućuju dodavanje oznaka što ih čini pretraživim; • Jednostavno deljenje sa drugim korisnicima; • Aktivno učešće učenika; • Saradnja učenika; • Otvorenost, sloboda, kolektivna inteligencija; • Omogućavaju interakciju između sadržaja i korisnika kao i između grupe korisnika • Besplatni su i jednostavni za upotrebu.

  1.1 Veb 1.0 i veb 2.0 alati

Ono što je svakako važno navesti jeste da je veb već dugo u primeni. No, razlika je očita u njegovom razvoju. Stoga je potrebno navesti kako postoje razlike između prve generacije veb 1.0 i takozvane druge generacije veba 2.0. Pre pojave veb 2.0 alata na internetu su se koristili alati koji su korisnicima omogućavali da na veb postavljaju tekstove, filmove, slike, audio zapise i sl. koje su korisnici interneta mogli samo čitati, slušati, gledati. Sve te alate nazivamo veb 1.0 alati. Veb 2.0 alati, zahvaljujući svojoj praktičnosti, pomažu nastavnicima u organizovanju i upravljanju informacijama sa interneta, pomažu da različiti materijali budu lako dostupni, kako za korišćenje, tako i za preuzimanje i utiču na povećanje motivacije i angažovanja učenika čineći nastavni proces lakšim, jednostavnijim i zanimljivijim. Veb 2.0 je trend u World Wide Web tehnologiji koja korisnicima omogućava učestvovanje u kreiranju sadržaja veba. Podrazumeva interaktivnu dvosmernu komunikaciju između korisnika i računara, te korisnika i drugih korisnika čime korisnik od pasivnog postaje aktivni učesnik. Korisnici mogu koristiti aplikacije u potpunosti kroz veb preglednik – dakle veb se definiše kao platforma, te korisnici imaju kontrolu nad podacima na nekoj stranici. Zatim, sama arhitektura veb-a 2.0 podstiče korisnike da tokom korišćenja daju svoj prilog nekom veb sadržaju ili aplikaciji.

Osnovne karakteristike veb 2.0 su: • Omogućavaju iskorišćavanje obrazovnih potencijala interneta; • Podržavaju saradničko pisanje i učenje; • Stvaranje vlastitih obrazovnih sadržaja; • Razvoj timskog rada; • Podstiču kreativnost sadržaja; • Omogućavaju sticanje dodatnih digitalnih veština; • Razvoj kritičkog odnosa prema internetu; • Motivišu učenike i nastavnike.

Nedostaci veb 2.0 alata: • Stabilnost internet veze; • Često se ne mogu arhivirati; • Tačnost informacija; • Privatnost.

Web 2.0 alati se javljaju u sledećim oblicima: [2] • Alatke za blog pomažu korisnicima kreiranje javnih dnevnika na mreži omogućavajući ljudima lično prisustvo na vebu (npr. WordPress); • Alatke za viki lokacije omogućavaju ljudima kreiranje veb sadržaja u saradnji sa drugima (npr. Wikipedia); • Alatke za podkastove pomažu ljudima u kreiranju audio i video emisija koje mogu da se preuzmu i reprodukuju (na računarima ili na MP3 plejerima). Podkastove distribuiraju i profesionalne organizacije i amateri.; • Alatke za deljenje fotografija omogućavaju korisnicima da postave i dele digitalne fotografije na mreži koristeći uslugu deljenja fotografija (npr. Flickr); • Alatke za deljenje video snimaka omogućavaju korisnicima da postave i dele video-snimke na mreži (npr. YouTube); • Alatke za društveno obeležavanje pomažu korisnicima organizaciju, čuvanje, upravljanje i pretraživanje resursa na mreži uz pomoć obeleživača (npr. Diigo); • Alatke za društveno umrežavanje omogućavaju ljudima izgradnju grupa na mreži i deljenje ideja, aktivnosti, događaja i interesovanja unutar njihovih individualnih mreža (Facebook, Twitter, Google+).


1.2 Veb 1.0 i 2.0 alati i njihova primena u obrazovanju

Ako se osvrnemo na dosadašnje korišćenje veb uvidećemo da se njegova primena širi u svim segmentima, što je konačno dovelo i do primene istoga u obrazovanju. Sam pojam veb-a podrazumeva korišćenje informacione infrastrukture u obrazovanju. No, ono što je ovde važno jeste činjenica da razvojem tehnologije dolazi i do razvoja svih segmenata informacione tehnologije. Obrazovanje je uvek prisutno, međutim menja se način njegovog provođenja, od klasične nastave pa do sve prihvatljivije, „hibridne“ nastave. Uglavnom se pod obrazovanjem podrazumeva proces, sadržaj i rezultat organizovanog i/ili slučajnog učenja u funkciji razvoja različitih kognitivnih sposobnosti, kao i sticanja raznovrsnih znanja, umeća i navika. Do sada se u osnovnoj primeni informacione infrastrukture u obrazovanju koristio isključivo jednosmeran pristup onlajn učenju, odnosno proces učenja svodio se na čitanje i primanje informacija te odgovaranje na dobijena pitanja kako je prikazano na Slici 1. U tu svrhu koristili su se i osnovni alati koje nudi veb 1.0. Tok razvoja tehnologije odrazio se i na proces obrazovanja. To je doprinelo i promeni načina prenošenja informacija do korisnika. Naglasak je na primeni veb-a 2.0 kao pojma koji se „ušunjao“ u obrazovanje. Dok veb 1.0 provodi pasivan način obrazovanja, veb 2.0 radi nešto sasvim suprotno, uključuje spajanje učesnika, omogućuje stvaranje novih sadržaja te je na taj način postignut doprinos svih učesnika u procesu obrazovanja. [3]   2. Klasifikacija veb-alata prema modelima učenja na daljinu

Američki veb-sajtovi za nastavnike sadrže mnoge i različite kategorizacije u kojima vlada smeša kriterijuma. U istoj podeli prepoznajemo kriterijum po funkciji, po vrsti medija i po nameni, a ponekad, potpuno iznenađujuće i nelogično, nemoguće je uočiti vidljiv razlog zbog kojeg je neki alat svrstan u određenu kategoriju. U knjizi Obrazovanje na daljinu (Mandić, Ristić, 2017, str, 75) navodi se da u zavisnosti od toga da li se komunikacija odvija u realnom vremenu ili ne, razlikujemo dva modela učenja na daljinu. To su sinhroni i asinhroni model, prema kojima se dalje klasifikuju veb-alati.

Veb-alati koji se koriste u asinhronom učenju na daljinu jesu: elektronska pošta, elektronska konferencija, newsgroups, collaborative workspace. Za sinhrono učenje na daljinu koriste se: tekst zasnovani čet sistemi, audio-konferencije, Internet telefon i grafičko-virtuelni realistički sistemi. Sve ima svoje prednosti i nedostatke, pa tako i ova dva modela učenja na daljinu imaju svoje prednosti i mane. „Prednosti asinhronog modela učenja na daljinu jesu: mogućnost učešća korisnikau procesu učenja pop sopstveom izboru, mogućnost istraživanja i naknadne analize, postojanje vremena za razmišljanje i globalna komunikacija koja je neograničena vremenskim zonama. Nedostaci ovakvog načina učenja ispoljavaju se u vidu usporavanja razvoja diskusije, mogućnosti anonimnosti i potencijalnog nedostatka odgovornosti individualnih polaznika kao i nedostatka motivacije, budući da je korisnicima omogućeno naknadno razmatranje sadržaja. Prednosti sinhronog modela učenja na daljinu su: direktnost usled komunikacije u realnom vremenu, brže rešavanje problema i donošenje odluka kao i pojačana povratna sprega. Komunikacija bez živog kontakta korisnika sa predavačem i/ili kolegama, problem navigacije kao i često ažuriranje programa kursa ili sadrržaja predstavljaju najozbiljnije nedostatke učenja na daljinu putem veba.“ [4]


2.1 Veb 2.0 alati u nastavi

Veb 2.0 alati su uglavnom besplatni i svima dostupni. Mogu se koristiti u školi kao dopuna klasičnoj nastavi i u svim oblicima vannastavnih aktivnosti. U nastavku teksta je predstavljeno nekoliko veb-alata koji se mogu koristiti u nastavi. Flashcard - je onlajn servis na kom možete napraviti kartice za brže učenje i proveru naučenog. Veoma brzo i jednostavno mogu se napraviti kartice uz korišćenje slika, zvuka i slova. Zbog mogućnosti snimanja zvuka pogodan je i za predškolsku decu ali je njegova prvenstvena namena za decu koja znaju da čitaju. Dete koje uči može da ga koristi u vrtiću/školi i isto tako kada je u svojoj kući ili bilo gde gde ima pristup internetu. Moguće je proveriti postignuti nivo znanja i pamćenja određenog gradiva. Program omogućava kreiranje izveštaja o postignutim rezultatima i njihovo štampanje.

Engrade - Potrebno je registrovati se (besplatno) i moći ćete da koristite ovu zgodnu alatku za: kreiranje razreda, pravljenje onlajn lekcija u koje ćete moći uključiti video, slike, Power Point prezentacije i drugo. Uz pomoć ove alatke možete da kreirate kviz.


Storybird - Ovo je program koji omogućava da zajedno sa drugima (decom) napravite svoju onlajn priču-knjigu. Slike su date (može se vršiti njihov izbor) a tekst je moguće kucati i na ćirilici. Ovo je nešto slično poznatoj aktivnosti ,,Priča po slikama. Ovo je onlajn alatka koja pruža mogućnost da od ponuđenih slika, sami, ili u saradnji sa drugima, napravite i publikujete na internetu svoju priču.

Glogster - je vodeća svetska obrazovna platforma za kreativno izražavanje, proširivanje i utvrđivanje znanja i veština u učionici i van nje. Učitelji i đaci uz pomoć ovog programa mogu stvarati onlajn multimedijalne plakate - sa tekstom, fotografijama, video zapisima, slikama, zvukovima, crtežima, podacima i drugim sadržajima. To je platforma na kojoj mogu sarađivati, na zajedničkim projektima učitelji i đaci, vaspitači i deca...svi zainteresovani.

  1. ^ Berners, T.; Caillilau, R. „VorldVideVeb”. Pristupljeno 03. 04. 2018. 
  2. ^ Berčanski, Petar. Škola budućnossti 2. Beograd: Čigoja štampa. str. 133. 
  3. ^ Holenko, M. „Primjena Veba 2.0 u nastavi”. Pristupljeno 04. 02. 2018. 
  4. ^ Mandić, Danimir; Ristić, Miroslava. Obrazovanje na daljinu. Beograd: Učiteljski fakultet. str. 75.