Краљ бивши и будући

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Kralj bivši i budući
Prvo izdanje knjige
Nastanak i sadržaj
Orig. naslovThe Once and Future King
AutorT. H. Vajt
ZemljaUjedinjeno Kraljevstvo
Jezikengleski
Žanr / vrsta delafantastika
Izdavanje
Datum1958.
Broj stranica808
Prevod
PrevodilacGoran Skrobonja
Datum
izdavanja
2023: Čarobna knjiga

Kralj bivši i budući (engl. The Once and Future King) je kolekcija fantastičnih romana britanskog pisca T. H. Vajta o legendarnom kralju Arturu. Labavo je zasnovana na delu Smrt Arturova Tomasa Malorija iz 1485. godine. Objavljena je 1958. godine kao kolekcija kraćih romana koji su izlazili između 1938. i 1940, sa nekim dodatnim ili izmenjenim materijalom.[1]

Knjigu je u Srbiji objavila izdavačka kuća Čarobna knjiga 2023. godine, u prevodu Gorana Skrobonje.[2]

Rezime[uredi | uredi izvor]

Najveći deo knjige odvija se u Gremariju, imenu koje je Vajt dao Britaniji, i prati mladost i obrazovanje kralja Artura, njegovu vladavinu, kao i romansu između ser Lanselota i kraljice Ginevre. Pretpostavlja se da je Artur živeo u 5. i 6. veku, ali radnja knjige je smeštena oko 14. veka. Artur je prikazan kao Anglonorman, a ne kao Britanac; Vajt naziva stvarne monarhe tog perioda „mitskim”. Knjiga se završava neposredno pre Arturove poslednje bitke protiv njegovog vanbračnog sina Mordreda. Vajt je priznao da je izvorni materijal njegove knjige labavo izveden iz Smrti Arturove, iako reinterpretira događaje te priče iz perspektive sveta koji se oporavlja od Drugog svetskog rata.

Knjiga je podeljena na četiri dela:

Poslednji deo pod nazivom Knjiga o Merlinu (napisan 1941, a izdat 1977. godine) objavljen je odvojeno nakon Vajtove smrti. U njemu se beleže poslednje lekcije koje Merlin daje Arturu pre njegove smrti, iako su neki delovi uključeni u poslednja izdanja prethodnih knjiga, uglavnom u Mač u kamenu, pošto je Vajt smatrao da kompletirano izdanje Kralja bivšeg i budućeg neće uključiti njegov završni tom. Knjiga o Merlinu je bila prva knjiga koja je sadržala avanture sa mravima i guskama. Međutim, i dalje ima samostalnu vrednost kao jedini tekst u kojem se sve Arturove životinje susreću, a poslednji delovi njegovog života su otkriveni.[3]

Radnja[uredi | uredi izvor]

Priča počinje u poslednjim godinama vladavine kralja Utera Pendragona. Prvi deo, Mač u kamenu, opisuje Arturovo odrastanje kod njegovog hranitelja ser Ektora, rivalstvo i prijateljstvo sa njegovim pohranjenim bratom Kejom, i početnu obuku od strane Merlina, čarobnjaka koji živi unazad kroz vreme. Merlin, znajući dečakovu sudbinu, podučava Artura (poznatog kao „Kvržica”) šta znači biti dobar kralj pretvarajući ga u razne vrste životinja: ribu, sokola, mrava, gusku i jazavca. Svaka od transformacija treba da nauči Kvržicu lekciju, koja će ga pripremiti za budući život.

Merlin govori Arturu da je jedini opravdani razlog za rat sprečavanje drugog da ga započne i da savremene ljudske vlade i moćni ljudi predstavljaju primer najgorih aspekata vladavine jačeg.

Vajt je 1958. godine u velikoj meri revidirao originalni Mač u kamenu za četvorodelnu knjigu. Izbacio je čarobnjački dvoboj između Merlina i madam Mim, avanturu sa zmijom T. natrix i epizodu sa džinom Galapagasom. Dvoboj je zamenjen avanturom sa mravima. U Krvžicinoj pustolovini sa Merlinovom sovom, Arhimedom, dečak Artur postaje divlja guska umesto da poseti boginju Atinu. U avanturi sa Robinom Hudom u originalnoj knjizi, odmetnici vode dečake da napadnu Antropofage (kanibale), a Kvržica ubija Sciopoda. U verziji iz 1958. dečaci predvode napad na zamak Čeriot Morgane le Fej i Kej ubija grifona. Revidirana izdanja odražavaju Vajtovu preokupaciju političkim pitanjima u Kralju bivšem i budućem, i uopšteno čine prvi deo više po ukusu odraslih.

U drugom delu, Kraljica vazduha i tame, Vajt postavlja scenu za Arturovu smrt tako što predstavlja klan Orkni i opisuje Arturovo zavođenje od strane njihove majke, njegove polusestre kraljice Morgoz. Dok mladi kralj guši početne pobune, Merlin ga navodi da zamisli sredstvo za iskorištavanje potencijalno destruktivne moći za dobro: viteški red Okruglog stola.

Treći deo, Vitez lošeg kova, pomera fokus sa kralja Artura na priču o zabranjenoj ljubavi ser Lanselota i kraljice Ginevre, načine koje koriste da sakriju svoju aferu od kralja (iako je on za nju već saznao od Merlina), i njen uticaj na Ilejn, Lanselotovu nekadašnju ljubavnicu i majku njegovog sina Galahada.

Sveća na vetru objedinjuje ove narativne niti govoreći kako Mordrenova mržnja prema njegovom ocu i mržnja ser Agravejna prema Lanselotu uzrokuju konačan pad Artura, Ginevre, Lanselota i čitavog ideala kraljevstva Kamelota.

Knjiga počinje kao prilično bezbrižan prikaz pustolovina mladog Artura i beskonačne potrage kralja Pelinora za Čudovišnom zveri. Delovi Mača u kamenu čitaju se skoro kao parodija na legendu o Arturu zahvaljujući Vajtovom proznom stilu, koji se u velikoj meri oslanja na anahronizme. Međutim, priča postepeno menja ton: Vitez lošeg kova postaje meditativniji, a Sveća na vetru nalazi Artura kako razmišlja o smrti i njegovom nasleđu.

Karakterizacija likova[uredi | uredi izvor]

Vajt reinterpretira tradicionalne arturovske likove, često im dajući motivacije ili osobine složenije ili čak kontradiktorne onima u ranijim verzijama legende. Na primer:

  • Artur izrasta iz pogrešivog, ali radoznalog i entuzijastičnog mladića („Kvržica”) u individualizovanog i psihološki složenog čoveka.[4]
  • Lanselot više nije zgodan vitez tipičan za romanse, već je umesto toga prikazan kao najružniji od Arturovih vitezova. Takođe je intenzivno introspektivan i opsesivno nesiguran, osobine koje ga dovode do napada samoprezira. On nastoji da prevaziđe svoje mane tako što će postati Arturov najveći vitez.
  • Merlin živi kroz vreme unazad, što ga čini nespretnim, ali mudrim starcem koji postaje sve mlađi. On pravi mnoge anahrone aluzije na buduće događaje, uključujući reference na Drugi svetski rat, telegrafe, tenkove i „jednog Austrijanca koji je uvalio svet u krvavi haos” (tj. Adolfa Hitlera).[5]
  • Mnogi vitezovi ne vole ser Galahada, jer je previše „savršen” — do te mere da je neljudski.
  • Ser Bors (kojeg Vajt opisuje kao „Ser Borsa Ženomrsca”) je prikazan kao toliko odan svojim verskim ubeđenjima da je spreman da nanese štetu drugima i svetu oko sebe umesto da rizikuje da žrtvuje svoju čistotu. Njegova sveta dobrota je u suprotnosti sa svetskom dobrotom ser Lanselota, pri čemu mnogi likovi favorizuju Lanselota.

Prijem[uredi | uredi izvor]

Flojd Gejl je pohvalio Mač u kamenu kao „sjajno komičan i potpuno divan”, navodeći da je „u potpunoj suprotnosti sa rastućom tragedijom” ostala tri toma serije.[6] Istoričar fantastike Lin Karter nazvao ga je „najboljim romanom fantastike napisanim u naše vreme, ili kad smo već kod toga, ikada napisanim”.[7] Konstans Grejdi iz Vox-a je takođe pohvalila roman, navodeći: „Vajt je pisao za publiku iz perioda posle Drugog svetskog rata, ali njegova knjiga ima snagu i jasnoću zbog čega je danas obavezno i važno štivo.”[8]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ „The Once and Future King, by T. H. White”. www2.netdoor.com. 
  2. ^ „Kralj bivši i budući - T. H. Vajt | Čarobna knjiga”. www.carobnaknjiga.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-01-14. 
  3. ^ White, T.H. (1977). The Book of MerlynNeophodna slobodna registracija. ISBN 0-292-70769-X. 
  4. ^ Spivack, Charlotte and Roberta Lynne Staples. The Company of Camelot: Arthurian Characters in Romance and Fantasy. Greenwood Press, 1994, p. 130.
  5. ^ (White 266–267)
  6. ^ Gale, Floyd C. (avgust 1959). „Galaxy's 5 Star Star Shelf”. Galaxy. str. 138—142. Pristupljeno 14. 6. 2014. 
  7. ^ Carter, Lin (1973). Imaginary Worlds. Ballantine Books. str. 125. ISBN 0-345-03309-4. 
  8. ^ „Why The Once and Future King is still the best King Arthur story out there”. Vox. 18. 5. 2017. Arhivirano iz originala 11. 11. 2020. g. Pristupljeno 5. 2. 2021. 

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]