Laokoon

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Laokoon i njegovi sinovi, rad u mermeru rađen po uzoru na helenistički original iz 200. p. n. e. Pronađeno u Trajanovoj termi, 1506. Vatikanski muzej.

Laokoon[1] (grč. Λαοκόων) u grčkoj mitologiji je bio Trojanac, Aketov sin i Apolonov sveštenik.[2]

Mitologija[uredi | uredi izvor]

U desetoj godini trojanskog rata Grci su prividno napustili bojište, odnosno odustali od opsade i ostavili pred zidinama Troje drvenog konja, kao zavetni dar boginji Ateni. Laokoon je pokušao da ubedi svoje sugrađane da unište trojanskog konja i čak hitnuo koplje na njega. Iako je imao svoje pristalice, građani Troje su odlučili da ga ne poslušaju, već da umesto toga prinesu žrtvu Posejdonu kako bi uništio neprijateljsku flotu (koja je, prema njihovim ubeđenjima, krenula na plovidbu ka domovini). Žrebom je odlučeno da žrtvu prinese Laokoon. Međutim, on je pre toga naljutio boga Apolona, jer je pred njegovim kipom obljubio svoju suprugu. Zato je bog poslao dve zmije, Porku i Karibeju, koje su ugušile Laokoona i njegova dva sina[3], Antifanta i Timbreja.[2] Trojanci su ovo protumačili kao kaznu boginje Atene što se Laokoon usudio da baci koplje na dar njoj namenjen i zato nisu uništili trojanskog konja. Prema drugoj priči, zmije je zaista i poslala Atena. Najpre je oslepela Laokoona kao opomenu, ali kada je on nastavio da ubeđuje ljude da unište trojanskog konja, poslala je i zmije koje su mu ubile sinove.[3]

U umetnosti[uredi | uredi izvor]

U helenističko-rimsko doba prikazivana je smrt Laokoona i njegovih sinova u likovnoj umetnosti. Skulpturu od mermera izvajali su Hagesandar, Antenodor i Polidor.[3]

Druge ličnosti[uredi | uredi izvor]

Laokont ili Lakont se zvao i jedan od Argonauta.[2]

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ Pešikan; Jerković; Pižurica (2010). Pravopis srpskoga jezika. Novi Sad: Matica srpska, str. 164, 165 i 355.
  2. ^ a b v Carlos Parada, 1997. Genealogical Guide to Greek Mythology Greek Mythology Link: Laocoon2; Family
  3. ^ a b v Cermanović-Kuzmanović, A. & Srejović, D. 1992. Leksikon religija i mitova. Savremena administracija. Beograd.