Pređi na sadržaj

Lekcije za decu

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Naslovna strana Lekcija za decu, 1801. godine

Lekcije za decu“ (engl. “Lessons for Children”) su serijal primera za čitanje, adaptiranih za uzrast od četiri godine, čiji autor je poznatna britanska pesnikinja i esejistkinja, Ana Letiša Barbold. Objavljene 1778. i 1779. godine, knjige su pokrenule revoluciju u dečjoj literaturi u anglo-saksonskom svetu. Po prvi put, potrebe dečjeg čitaoca su ozbiljno uzete u obzir: tipografski jednostavni tekstovi napreduju u teškoći kako dete uči. U verovatno prvoj demonstraciji pedagogije iz iskustva u anglo-američkoj literaturi, Barboldine knjige koriste konverzacioni stil, koji opisuje majku i njenog sina kako raspravljaju o svetu koji ih okružuje. Zasnovan na obrazovnim teorijama Džona Loka, Barboldine knjige naglašavaju učenje sa osećajem.

Jedna od osnovnih pouka Barboldinih lekcija je da su pojedinci deo zajednice; u ovome ona je bila deo tradicije ženskog pisanja koja je isticala uzajamnu povezanost društva. Čarls, junak tekstova, istražuje vezu sa prirodom, sa životinjama, sa ljudima, i, konačno, sa Bogom.

„Lekcije“ su imale znatan uticaj na razvoj dečje literature u Britaniji i Sjedinjenim Državama. Marija Edžvorn, Sera Trimer, Džejn Tejlor, i Elenor Fen, neke od ilustratora, bile su inspirisane da postanu dečji autori zbog „Lekcija“, i njihova dela dominirala su u dečjoj literaturi nekoliko generacija. Same „Lekcije“ bile su ponovo štampane više od jednog veka.

Ipak, zbog lošeg ugleda koji je zadesio obrazovna dela, u velikoj meri zbog lošeg samopouzdanja, nagradili su Barbold, Trimer i druge sveobuhvatnim muškim romantičarskim piscima, Barboldine „Lekcije“ retko su proučavane na akademskom nivou. U stvari, jedino su bile dublje analizirane od 1990-ih godina.

Publikacija, struktura i pedagoška teorija[uredi | uredi izvor]

Publikacija i struktura[uredi | uredi izvor]

„Lekcije“ opisuju majku koja uči sina. Možemo pretpostaviti da su mnogi od događaja bili inspirisani Barboldinim iskustvima učenja njenog usvojenog sina, njenog rođaka Čarlsa, kako događaji koreliraju sa njegovim uzrastom i rastom.[1] Iako ne postoje sačuvani primerci prvog izdanja dela, proučavalac dečje literature, Mici Majers, rekonstruisao je verovatne datume objavljivanja iz Barboldinih pisama i najranih kritika knjiga kao sledeće: „Lekcije za decu od dve do tri godine“ (1778); „Lekcije za decu od tri godine, deo I“ (1778); Lekcije za decu od tri godine deo II“ (1778); i „Lekcije za decu od tri do četiri godine“ (1779).[2] Nakon što su prvi put objavljeni, serijali su često objavljivani kao jedan broj.

Stranica iz Barboldinih „Lekcija za decu, prvi deo za decu za decu od tri godine“ (dablinsko izdanje iz 1779. godine), koje su krasili široki razmaci i velika slova. Barbold je zahtevala da njene knjige budu štampane krupnim slovima sa širokim marginama, tako da ih deca lako čitaju; ona je više nego verovatno prva uvela ovu praksu, prema proučavaocu Barboldinih radova, Vilijamu MekKartniju, i „bila skoro sigurno [njihov] zagovornik“.[3][4][5] U njenoj istoriji dečje literature u delu, “The Guardian of Education” (od 1802. – 1806. godine), Sera Trimer je primetila ove inovacije, kao i upotrebu papira dobrog kvaliteta i velike razmake između reči.[5] Dok su pravili čitanje lakšim, ove izmene u proizvodnji takođe su učinile knjige skupim za decu siromašnih, zbog toga su Baboldine knjige pomogle da se stvori drugačija estetika za knjige za decu srednje klase.[6]

Barboldini tekstovi bili su osmišljeni za razvijajućeg čitaoca, počinjući od jednog sloga i nastavljajući sa više-slogovnim rečima.[7] Prvi deo „Lekcija“ uključuje jednostavne izjave kao što je: „Ink je crn i tatine cipele su crne. Papir je beo i Čarlsov kaput je beo“.[8] U drugom delu se povećava složenost: „Februar je vrlo hladan takođe, ali dani su duži, a žuti šafrani se pojavljuju, a mezereonsko drvo je u cvetanju, a javljaju se neke bele kapljice snega koje kupe njihove male glave“.[9]

Barbold se takođe „izdvaja od prethodnih primera po uvođenju elemenata fabule ili naracije, pričanjem komad po komad pre uvođenja njene prve priče“: narator objašnjava ideju „sekvencionalnosti“ Čarlsu, i implicitno čitaocu, pre nego što mu ikad ispriča priču.[10] Na primer, dani u nedelji su objašnjeni pre Čarlsovog puta u Francusku.

Pedagoška teorija[uredi | uredi izvor]

Barboldine „Lekcije“ ističu vrednost svih vrsta jezika i pismenosti; ne samo da čitaoci nauče kako da čitaju, nego takođe steknu i mogućnost da razumeju metafore i analogije.[11] Četvrti broj, konkretno, ističe poetsko mišljenje, i, kao što Makarti objašnjava, njegovi pasusi na Mesecu imitiraju Barboldinu poemu “A Summer Evening’s Meditation”.[12]

Reference[uredi | uredi izvor]

  1. ^ McCarthy, str. 92
  2. ^ Myers, str. 282, n. 17.
  3. ^ McCarthy, str. 88.
  4. ^ O'Malley, str. 57.
  5. ^ a b Pickering, str. 146.
  6. ^ Robbins, "Teaching Mothers", 137.
  7. ^ O'Malley, str. 57; see also Jackson, 129 and Robbins, "Teaching Mothers", 140.
  8. ^ Barbauld, Lessons for Children, from Two to Three Years Old, 29–30.
  9. ^ Barbauld, Lessons for Children, of Three Years Old. Part I, 12.
  10. ^ McCarthy, str. 95.
  11. ^ Myers, str. 270–71
  12. ^ McCarthy, str. 103

Literatura[uredi | uredi izvor]

Primarni izvori[uredi | uredi izvor]

  • Barbauld, Anna Laetitia. Lessons for Children, from Two to Three Years Old. London: Printed for J. Johnson, 1787. Eighteenth Century Collections Online.
  • Barbauld, Anna Laetitia. Lessons for Children, of Three Years Old. Part I. Dublin: Printed and sold by R. Jackson, 1779. Eighteenth Century Collections Online.
  • Barbauld, Anna Laetitia. Second Part of Lessons for Children of Three Years Old. Dublin: Printed and sold by R. Jackson, 1779. Eighteenth Century Collections Online.
  • Barbauld, Anna Laetitia. Lessons for Children from Three to Four Years Old. London: Printed for J. Johnson, 1788. Eighteenth Century Collections Online.

Sekundarni izvori[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]